Topovsko meso srpskog nacionalizma

Piše: Stanko Radulović

Srbija je zaista jedna neobična zemlja sa rupom u istoriji od 500 godina koju treba popuniti na razne načine. To je, očigledno, najlakše učiniti tako što će se prisvojiti istorija neke od susjednih zemalja ili naroda na koje bi Srbi željeli da liče. Crna Gora je, bez posebnog čuđenja, bila najpraktičniji izbor.

Crna Gora, makar i od nekoliko desetina kvadratnih kilometara, nikad nije prestajala da postoji i nije bila potpuno porobljena, dok je Srbija bila bespogovorno pokorna Otomanskom carstvu.

Zbog toga, ali i činjenice da Crnogorci i Srbi imaju istu religiju, od te male, ali ponosne državice, bilo je najpogodnije napraviti ”srpsku Spartu”, jer i ta Sparta i drevna Grčka je nešto što Srbi u nekoj mitomanskoj ravni, fantaziraju da jesu.

Zato i ne čudi što Srbi, odnosno tačnije velikosrpski nacionalisti ogrezli u mitomaniji, nešto što nikad nije bilo njihovo krštavaju antičkim nazivima, pa je Neoplanta (Novi Sad) tako ”srpska Atina”, a Crna Gora ”srpska Sparta”.

Perfidnost srBskog nacionalizma

Međutim, srpski nacionalizam je jedan od najperfidnijih u istoriji čovječanstva zasnovan na postulatu da se Srbi na određenom području proglase ugroženim narodom i potom pod plaštom ugroženosti vrše politički i svaki drugi pritisak. Pod izgovorom ”odbrane ugroženog srpstva”, ne samo da su konstruisane gnusne laži, već su činjeni i najgori zločini.

Tako smo i dobili priču o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, potom i zahtjeve za ostvarivanje prava Srba na tom području i proglašenje Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajina, dok je istovremeno u Srbiji ukinuta AP Vojvodina i AP Kosovo.

U Hrvatskoj i BiH se tražilo pravo Srba na samopredjeljenje i pripajanje matici Srbiji, a istovremeno je to pravo bilo uskraćeno Albancima na Kosovu ili Mađarima u Vojvodini.

U prilog ”grandioznim” razmjerama srpske mitomanije, u javnost su puštane poruke i promovisane “istorijske činjenice” da su Slovenci germanizovani Srbi, Hrvati pokatoličeni Srbi, Bosanci islamizirani, Makedonci pobugareni, a Crnogorci, a kako bi drugo, nego elitni…

Međutim cijela ta (anti)logika ima ogromnu falinku u činjenici da su Nemanjići bili katolici i iz katoličanstva prešli u pravoslavlje nakon što se Rastko Nemanjić vratio sa Svete Gore, a problem je i što su po toj logici na Balkanu osnovali nekih osam država umjesto samo jedne.

”Ugroženost” se pojačava nakon referenduma

U Crnoj Gori priča o fantazmagoričnoj ”ugroženosti Srba” dobija zamah nakon referenduma. U tom periodu ničim ugroženi Srbi počinju da glume žrtve i tobožnju ugroženost tako što tvrde da nemaju osnovna prava, a istovremeno negiraju postojanje Crnogoraca, crnogorskog jezika, kulture, tradicije, istorije…

Srbi su u Crnoj Gori toliko ”ugroženi” da imaju svoju crkvu, Crnogorcima je oduzeta, svoje propagandne medijske mašinerije poput tada – Dana, Elmaga, Radija Svetigora, Srpske TV… a danas gotovo svih elektronskih i štampanih medija, od kojih su neki toliko fašistički nastrojeni prema Crnoj Gori i Crnogorcima, da ih ne treba ni pominjati iz higijenskih razloga.

Sa druge strane, u Srbiji ne postoji nijedan crnogorski medij, topi se broj Crnogoraca, pa je tako od 1991. godine, kada ih je bilo 140.000, broj crnogorskog življa opao na svega 20-tak hiljada. U istom tom periodu sa popisa stanovništva u Srbiji nestalo je i preko 150.000 Hrvata i otprilike isto toliko Mađara.

Tako smo dočekali i da mandatar Milojko Spajić treba da formira Vladu Crne Gore u kojoj neće biti mjesta ni za jednog Crnogorca, a da pri tom psihotični Aleksandar Vučić iz glavnog grada Srbije grmi o ugroženosti srpskog naroda u Crnoj Gori! To je sasvim ”logično” – Vučićevi profesionalni Srbi su ugroženi pošto u budućoj Vladi neće biti baš nijednog Crnogorca!?

Prava Crnogoraca u Srbiji čak nijesu ni ugrožena, već ona ne postoje! Jer ako ste Crnogorac i želite da dobijete srpsko državljanstvo, pa makar tamo živjeli i od 1948. godine, morate da potpišete da ste Srbin i da Srbiju doživljavate kao svoju matičnu zemlju. To nije nasilna asimiliacija, to je valjda demokratija!?

Prema shvatanju Andrije Mandića, Aleksandra Vučića i mnogih drugih, nije problem što u Vladi Crne Gore neće biti nijednog Crnogorca, već što u Vladi neće biti baš svi Srbi, i zbog toga je danas navodno u Crnoj Gori ”kukavno srpstvo ugašeno”.

Takozvana SPC sinonim za ugroženost

Koliko je srpstvo ”ugroženo” u Crnoj Gori možda ipak najbolje govori situacija sa svetosavskom sektom, takozvanom SPC. Raznim političkim marifetlucima i po takozvanom ”temeljnom ugovoru” ova paravjerska organizacija postoji od 1218. godine, a istovremeno u Zakonu Srbije o religijama kontinuitet joj se priznaje od 1836. godine.

Uostalom u Srbiji znaju da je SPC osnovana dekretom regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, a u pravni sistem Kraljevine SHS ušla je tek 1929. godine, kada je donijet Zakon o SPC, kojim ona i mijenja ime u SPC. A da ne pričamo o privilegijama, milionima, neprocjenjivoj imovini i crnogorskom sakralnom blagu koje joj je poklonila velizdajnička vlast nakon famoznog 30. avgusta.

Srbi treba da imaju osnovna ljudska prava, da biraju i budu birani, imaju pravo na svoj jezik, kulturu i tradiciju, ali ne tako što će zabranjivati Crnogorcima da budu Crnogorci, i ukinuti im pravo na svoju državu, jezik, tradiciju, kulturu i istoriju. To je upravo ono što hegemonistički centri u Beogradu ne žele da razumiju, i tako od Srba u regionu prave faktor nestabilnosti i topovsko meso za konstantno podgrijavanje tenzija i eventualno izazivanje sukoba.

Zbog toga je krajnje vrijeme da Srbi u Crnoj Gori počnu ponovo da vole svoju domovinu Crnu Goru, umjesto da idu u Beograd po mišljenje i stavove, koji se uvijek svode na uputstva o destabilizaciji i podgrijavanju tenzija na račun nepostojeće ugroženosti.

Jer profesionalnim Srbima u Beogradu niko neće reći na primjer – da grade multietnički sklad tako što će poštovati crnogorsku državnost i nacionalna opredjeljenja komšija Crnogoraca, Hrvata, Bošnjaka, Albanaca, Roma i mnogih drugih. Umjesto toga u beogradskim centrima velikosrpske mitomanije mogu da dobiju samo upustva za sprovođenje nove subverzije koja je obični srpski narod skupo košatala u Krajini, Bosni, Kosovu…

Ali ako Srbima ne smeta da budu topovsko meso bolesnih nacionalističkih centara ogrezlih u kriminalu, korupciji i mitomaniji, onda će bilo ko teško uspjeti da im pomogne.