Ostadoše samo dugmići

Piše: Goran Popović

Pogledajte što nam ostade od države. Tek ljuštura u kojoj još njeni najveći dušmani igraju izdajničko kolo u zagrljaju sa najvećim grobarima  Crne Gore, u podloj namjeri da je potpuno ugase i ukalupe u regionalni hegemonistički kriminalni projekat poznat pod kodnim imenom „srpski svet“.

To su dostignuća fenomenalnog zla kojeg vole da zovu „30. avgust“. Za samo tri godine, a kako je krenulo još će to zlo potrajati, na neko neodređeno vrijeme. U te tri godine uglavnom nijesmo imali ni skupštinu, ni vladu, ni ekonomiju, ni prosvjetu, ni zdravstvo, ni kulturu, ni ozbiljne institucije u bilo kojoj oblasti života. Nijesu pomagale ni smjene, ni vanredni parlamentarni izbori, niti bilo koja druga akcija koja bi vodila ka konsolidaciji države nakon njenog zarobljavanja tog 30. avgusta 2020. godine.

I danas je tako – niti imamo skupštinu, niti imamo vladu, a ovakav kakav je, bolje da nemamo ni predsjednika države. Kao da su se ovdje sjatili svi grobari svijeta, pa kao oni Topalovići iz filma  „Maratonci trče počasni krug“ čine sve da Crnu Goru upokoje na najefikasniji način. Ti grobari, odaslati iz Kremlja, a uz operativnu saradnju srpskog trulog režima, te  svakovrsnu logistiku izvođača kleronacionalističkih radova na terenu, što je povjereno zločincima iz Crkve Srbije, svesrdno podržavjaju sve one domaće izdajnike koji su spremni da učestvuju u nasilnoj sahrani ove države. Na redu je valjda doprema i krematorijuma, nakon čega će, kako to Topalovići vele, od Crne Gore ostati samo dugmići…

Tako je to kad na čelo države dovedete četiri fanta iz tuđeg špila. Najagilniji u razaranju Crne Gore bio je fanat mača u liku Dritana Abazovića, u kriminalnim krugovima poznatog kao „brat Abaz“. I ostala  tri fanta – Andrija Mandić, Aleksa Bečić i Jakov Milatović ne zaostaju mnogo u devastaciji svih crnogorskih, demokratskih i proevropskih vrijednosti. Prosto ovu državu guraju sve dublje u glib svojih anticivilizacijskih besmislica koje su im osnovno oruđe u „kreiranu slobone države“. A sloboda im se zasniva na teoriji da treba što više normalnih ljudi pohapsiti, a državu staviti pod čizmu srpske crkve, o čemu je još davno govorio protojerej Velibor Džomić, poentirajući kako u Crnoj Gori ima više srpskih popova nego što ona ima vojnika. To li je ta sloboda rođena 30. avgusta? Hapsi i gazi?!

Što bi rekao veliki srpski pjesnik Vladislav Petković  Dis: „Razvilo se crno vreme opadanja, nabujao šljam i razvrat i poroci, podigao se truli zadah propadanja…mračne duše postadoše patrioti…“

I kako se nakon svega ovoga osjećate vi što ste glasali za grobare Crne Gore? Jeste li bilo gdje vidjeli ili osjetili taj slobodarski duh „30. avgusta“? Ako jeste, javite da se i mi ostali oplemenimo.

U svakom slučaju sa ovim zlom koje ste izabrali, i od vas, i od nas ostaće samo dugmići. Jedino što ćete možda vi dobiti bolja mjesta po dubini…