DJELOVANJE ENANTIODROMIJE: ’’Srpski svet’’ je oružje kojim se ubija Srbija

Piše: Balša Knežević

Ovnovi predvodnici velikodržavnog, mitološko-nebeskog projekta, bez zemaljskog utemeljenja, poznatog kao ’’srpski svet’’ intenzivirali su u posljednje vrijeme halabuku o navodnoj srBskoj ugroženosti i iskristalisali se u svojoj ulozi regionalnog društveno-političkog tumora.

Već godinama smo navikli da od zvaničnog i nezvaničnog Beograda slušamo propagandističke bajke o velikosrpskim aspiracijama, ujedinjenju ’’svih srpskih država’’ u projekte koji su u zavisnosti od istorijskog perioda, nosili imena Velika Srbija ili sada aktuelni ’’srpski svet’’.

Vrhunac jedne od faza ’’srpskosvetovnog’’ orgijanja trebalo je da se desi 5. i 6. maja kada je bio zakazan famozni Vaskršnji sabor. Ipak, nakon razgovora srpskog autokrate Aleksandra Vučića i njegovog brata po nebeskom srBstvu, predsjednika BiH entiteta, Republike Srpske Milorada Dodika, ’’Vaskršnji Sabor srpskog naroda’’ odložen je do daljnjeg. Poglavice velikosrBskog nebeskog plemena najavile su njegovo održavanje nakon usvanja Rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.

Vučić i Dodik, uz podršku svetosavske sekte i njenog lidera Porfirija Perića koji je juče već počeo sa zapaljivim, ratnohuškačkim govorima, rezonuju valjda da će nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici pred UN-om, svekoliko srBstvo dobiti još materijala da podgrijava fantazije o vječnoj srBskoj ugroženosti. Jer nakon što UN usvoji rezoluciju Vučić, Dodik i njihovo stado moći će do nebesa da plaču i buriču na ’’velikom Vaskršnjem Saboru’’ o tome kako se ’’čitav svet ponovo urotio protiv nebeskog srBstva i pravoslavlja’’ jer se usudio da genocid nazove pravim imenom.

SrBske zemlje

O srpskoj ugroženosti i ’’zaštiti interesa srpskog naroda u svim srpskim zemljama’’, regionalna, ali i svjetska javnost zna već mnogo. I previše! Godinama unazad navikli smo da ’’srpskim svetom’’ i velikom Srbijom prijete razni vučići, dodici i njihova ispomoć u vidu vulina, dačića, vučićevića, rakovića, mandića i ostalih politikantskih profitera koji parazitiraju na ’’vječitoj ugroženosti srBstva’’, a kojima se naknadno priključila velikosrBska estradna anomalija Jelena Karleuša.

Izvjesno usvajanje rezolucije o Srebrenici, ali i već viđeni prijem Kosova u Savjet Evrope, pojačali su provokatorske aktivnosti pobornika ’’ugroženog’’ velikosrBstva, koji posebno u Crnoj Gori žele da nametnu svetosavsko-velikosrpsku političku matricu.

Da Srbija ima ljude na vlasti koji posjeduju makar malo zdravog razuma i političke samosvijesti, shvatili bi  da je jedini izlaz iz metastaze nacionalističkog ludila u koji srpsko društvo tone već decenijama, da i sama Srbija podrži Rezoluciju o Srebrenici i članstvo Kosova u SE. Uz to, da se konačno okane uzaludnih hegemonističkih pokušja u odnosu na Crnu Goru, koji su se uvijek kroz istoriju, prije ili kasnije, završavali neuspijehom.

Na taj način konačno bi se suočili sa krucijalnim pitanjima na kojima bolesni nacionalistički profiteri parazitiraju već godinama, a Srbija bi krenula putem ozdravljenja.

SrBski svet – carstvo u kojem ne važe razum i logika

Ali u imaginarnom ’’srpskom svetu’’ razum i logika nijesu jača strana, politička i državnička mudrost zamijenjene su ludačkim, kriminogeno-terorističkim nacionalizmom začinjenim militarističkim svetosavljem takozvane SPC, pa nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici trebamo očekivati orgazmički vrhunac velikosrpske ogorčenosti čitavim svijetom.

Melanholično prepuštanje osjećaju nacionalnog samosažaljenja koje će kulminirati na Vaskršenjm saboru se podrazumijeva. Nije isključeno da Vučić tom prilikom i zaplače, onako javno pred kamerama, da svi vide koliko mu je teško i koliko pati dok se ’’žrtvuje’’ za svekoliko srBstvo.

Kad god bude održan famozni Vaskršnji sabor, treba očekivati i prisustvo crnogorskog dijela ’’srpskog sveta’’ sa sve Andrijom Mandićem, Milanom Kneževićem, možda i njihovim loklnim uzdanicama poput Marka Kovačevića Šubare i Darija Vraneša.

Već su viđene scene kako stado svetosavsko, predvođeno pastirima Vučićem i Dodikom najavljuju ujedinjenje ’’svih srpskih zemalja’’ uz ponavljanje bajki o otcjepljenju Republike Srpske i ’’oslobođenoj’’ Crnoj Gori koja je već viđena kao pokrajina mitološkog ’’srpskog sveta’’.

Kontraefekat velikosrbovanja

Da bi razjasnili pravu metapolitičku sliku skrivenu iza ovog velikosrpskog orgijanja, koje se sa kraćim pauzama intenzivno odvija od 1989. godine, trebamo se poslužiti pojmovima enantiodrimoje i ekvilibrijuma. U psihološkoj primjeni enantidromija označava pojavljivanje nesvjesne suprotnosti koja se javlja u sistemima gdje ekstremno jednostrani pravac vlada svjesnim životom. Pod usticajem ekstremnog zastranjivanja u jednom pravcu vremenom se izgrađuje nesvjesna suprotna pozicija koja na kraju dovodi do prekida tog  svjesnog pravca, o čemu je pisao Karl Gustav Jung. Enantiodromija je slična principu ekvilibrijuma (ravnoteže nekog sistema), po tome što se sistem suprotstavlja svakoj krajnosti da bi se uspostavila ravnoteža.

Pobornici velikosrpskog nacionalističkog orgijanja okupljeni pod kišobranom imaginarnog ’’srpskog sveta’’ sigurno ne znaju ništa o principima enantiodromije i ekvilibristike. Njihovi lideri možda to i znaju, ali svjesno rade na uništenju Srbije.

Čitav taj koncept imaginarnog ’’srpskog sveta’’ zasnovan je upravo na zastranjivanju u jedan esktremni jednostrani bolesni nacionalistički pravac koji dolazi do tačke pucanja i koji kad tad po sili prirodnih i društvenih zakona mora da bude uravnotežen spoljnom silom.

Milošević prvi izazvao zakone enantiodromije

Ekstremne primjere djelovanja zakona enantiodromije i ekvilibrijuma, kada je u pitanju velikosrpski nacionalizam, već smo vdjeli dva puta u novijoj istoriji, a njihovo djelovanje izazvao je zločinački režim Slobodana Miloševića kada je godinama pumpao balon srpskog nacionalizma koji je na kraju eksplodirao.

Djelovanje gore pomenutih zakona bilo je evidentno kod samoproglašene, međunarodno nepriznate paradržave na okupiranom području Hrvatske koja je bila poznata kao Republika Srpska Krajina, kao i na Kosovu. Bolesni srpski nacionalizam, koji je devedesetih bio personifikovan u Miloševićevom režimu, obmanjujući i zloupotrebljavajući srpski narod išao je do ekstrema u svom ispoljavanju, i na kraju po gore pomenutim zakonima izazvao je rekaciju u vidu vojnih akcija Oluja i NATO intervencije ’’Milosrdni anđeo’’.

Rezultat ovog pogubnog nacionalističkog djelovanja je dobro poznat – Srba gotovo da više nema u Krajini i Hrvatskoj, a ista situacija je na Kosovu.

Isti princip djelovanja kao Miloševićev

Jasno je da Vučić i njegovi pomagači Porfirije Perić,  Dodik, razni mandići, kneževići, vulini, rakovići… rade po istom principu po kojem su Milošević i njegov zločinački režim radili devedesetih… Samo što se sad umjesto Velike Srbije pominje koncept ’’srpskog sveta’’, što mu sa aspekta suštinskog djelovanja enantiodromije dođe na isto, osim što je Milošević devedesetih raspolagao sa većim brojem ’’srpskog življa’’ i teritorija koje je taj živalj naseljavao.

Kad prevrše ’’mješinu grijeha’’ i kada aktivirani princip enantiodromije i ekvilibrijuma počnu da djeluju, izvjesno je da će spoljne (NATO) sile biti primorane da repriziraju ono čemu smo svjedočili devedesetih u Krajini i na Kosovu.

Izvjesno je da akcije poklonika velikosrpskog orgijanja mogu da dovedu do radikalnih reakcija. Republika Srpska sasvim izgledno može izgubiti status entiteta koji je dobila Dejtonskim sporazumom, a pobornici zlokobne ideje ’’srpskog sveta’’ umjesto ’’prisvajanja’’ Crne Gore i pretvaranja u ’’srBsku Spartu’’, će u budućnosti morati da se bore da u sastav Srbije sačuvaju Sandžak i Vojvodinu… Kosovo je naravno davno izgubljeno, a Vučićev režim to je faktički priznao.

Stoga, Vaskršnji sabor, provokacije ’’srpskim svetom’’ i slični nacionalistički ispadi su materijal od kojeg se pravi put srpske propasti. Pitanje je samo da li Vučić, Dodik, Perić, Mandić, Knežević i ekipa to rade svjesno ili su jednostavno obeznanjeni  velikosrpskim mitomanskim ludilom, kao lokalna pijandura domaćom, priručnom patokom.