Frka im je, pobro

piše: Željko Vukmirović

Ima ona stara koja kaže „svako svome jatu“. Tim povodom trenutna izvršna vlast baš i nije isključiva. Ima tu raznih mogućnosti. Nepromjenljivi su samo lični prioriteti. Dok raskoli u partijama vladajuće koalicije sada već predstavljaju neizostavni dio političkog folklora. 

Demokrate su lideri svakog mogućeg uhljebljenja. A i prema svemu do sada prikazanom, od svog osnivanja do danas, ta politička stranka nikada i nije imala naročitih nedoumica oko superiornih ličnih ostvarenja. Zato valjda sada i privlače pažnju neskrivenim raspadom svoje partije. 

Čak, nikšićki raskol Demokrata provocira posebnu mučninu. Ta posebnost bez sumnje pripada važećem potpredsjedniku Vlade Momu Koprivici koji od poodavno ne skriva svoj otklon od vrha stranke. A ne skriva ni da bi baš kao što je još u Demokratama, isto tako mogao biti i u PES–u. Tek da lična instalacija u interesnim poslovima ne bude narušena. Svakako, Momo nije gadljiv ni na tvrdokorne četničke ostatke Demokratskog fronta koji grad Nikšić vide tek kao zapišanu teritoriju, regulisanu najamnim pridošlicama iz Republike Srpske. 

Nešto slično je i u redovima PES-a. Tek se pogubljenost ove političke partije nameće kao očigledna. Mada, kako njihovo zajedništvo obezbjeđuju fantazmagorična obećanja premijera Milojka Spajića i vjera da bi u raspodjeli mrvica mogli da se ogrebu za neku iole zapaženiju apanažu, drže se Spajketove bajkovite vizije progresa za jedno 99 godina. Uz napomenu, ako se na vlasti dokopaju i ovogodišnjeg novembra, završili su posao. 

Posebnu čar ovoj farsi garantuju asovi ostataka Demokratskog fronta. I dok Rajo Evropa pretura po svom odugovlačenju i zametanju tragova, Milanče traži svoje mjesto pod suncem navodnim protivljenjem Spajketu. Ovaj redosljed privlači pažnju svih pristalica finiširanja destabilizacije Crne Gore. Iz te priče sporni su samo procenti moguće zarade. Tek se to zove predstava. Ipak, posebnu zanimljivost obezbjeđuje činjenica da ova prosrpska opcija svoj angažman trenutno bilježi tek u totalno neinventivnom prekopavanju starih frustracija s početka ’90-tih, kao omiljenom gradivu. Tanka priča. Već pročitani i potrošeni dokazali su se samo u grabeži sa državne grbače i činjenici da nisu u stanju da obezbjede materijalna sredstva ni za žvake. 

Predstojeće ljeto, bar za ova politička jata – „ne miriše na rakove i školjke…“.

Nesposobnost jedne razgalamljene štetočinske ekipe koja se domogla vlasti probija sve plafone. 

A i gazda iz sjevernog susjedstva im je u buli. On, pak, obezbjeđuje obezglavljenost. 

Frka im je, pobro…