Imamo posla sa grebatorima

piše: Željko Vukmirović

Ništa bez srpske crkve. Naspram uhljebljenih asova iz te zajednice, prosrpski i proruski političari u Crnoj Gori izgledaju tek kao najamnici, posluga, obično radno tijelo grebatorske provinijencije. Uostalom, dostina iz sadašnje vrhuške vladajuće većine se ionako niotkuda stvorila. A i neki od onih „apostola“ koji su prije skoro pet godina uz nevjericu slobodomislećeg svijeta bili promovisani kao nosioci najodgovornijih funkcija u državi još vršljaju po našim životima. 

Bilo je gotovo razbibrižno podsmijavati se njihovim prvim, drugim i ostalim gafovima i blamovima. Ipak, vrlo brzo je cijela ta produkcija postala bolno stvarna. Samo malo prije no što je vrag odnio šalu. I samo malo nakon što je srpska crkva u Crnoj Gori i zvanično ostvarila svoje interese. 

Rajo i Milanče su još onda bili potrošeni resursi, zaostavština koju je tek trebalo smjestiti negdje postrance. Zajeb za pokrovitelje iz srpske crkve je nastao kada se ispostavilo da su birane novajlije još nesposobnije, još bahatije, još oholije i još iskompleksiranije, pa je kudikamo kontrolisani haos i zacrtana destabilizacija preuranjeno zaprijetila da će pojesti sopstvenu djecu. 

Zato je valjalo ponovo zahvatiti iz stare kace. Rajo se sa svojim četnosveštenstvom ponajbolje snašao. A i kako je prepoznao skromne domete glavnih aktera na mjestu predsjednika države i premijera, nije bilo naročitog razloga za nervozu. 

Novi zajeb je nastao kada ih je sve od reda ofirao Joanikije. 

„E sad kad su neke krize dolaze ljudi kod nas i razgovaramo o svim stvarima. Rijetko kad dolaze, a dolaze onda kad vide da su udarili glavom u zid“, rekao je još u januaru ove godine Joanikije. 

I tako nagovijestio važeći trend za ovu sezonu.

Vladajuću većinu ovdašnja svakodnevnica upućuje na činjenicu da se zaista ne zna ko je favorit u udaranju glavom o zid. A i kome je od pretrpljenih udaraca potrebnija pomoć srpske crkve da se iščupa iz sopstvenog nereda koji ostavlja za sobom. Glavobolja na sve strane. Užasno i iscrpljujuće nadmetanje. 

Terenska inicijativa je na strani Demokrata i njihovog ostvarenog haosa u bezbjednosnom sektoru. Ostaci Demokratskog fronta dominiraju nepotizmom i muljanjem na sredini terena koje im produžava vijek trajanja. Spajke i PES su se već pomirili sa lošim plasmanom, samo ih zauzete pozicije i ugovoreni poslovi pod velom misterije, te obećavajuća mogućnost raspodjele procenta, dijele od garantovanog prelaska u niži rang. 

Srpsku crkvu u Crnoj Gori očekuje puno posla pred neminovni politički rasplet. Kao imperativ se nameće prenemaganje i odugovlačenje, te uporna i brutalna revizija istorije, bar dok se svima ne smuči život. Ili bar ne realizuju brojni građevinski poslovi koji garantuju još jedno mirno i koruptivno razdoblje. 

Državni budžet je prilično ruiniran. Spas među zidine srpske crkve koje potražuju Rajo i pratioci iz vladajuće većine, te podrška negaciji svega crnogorskog prema tradicionalnom nahođenju svetosavlja, izgledaju kao sasvim prihvatljivo rješenje za sve angažovane političare na vodećim pozicijama u trenutnoj vlasti. 

Epilog je već viđena stvar. 

Imamo posla sa grebatorima.