Sve je u glavi

piše: Željko Vukmirović

Sve u vezi Pokreta Evropa sad ne raspolaže nikakvom naročitom nedoumicom. Moraju sami da riješe što će sa sobom. Posebno nakon prave erupcije revolta njihovog članstva koje se našlo uvrijeđeno što je jedan od njih javno izviždan. Ili samo zato što im se sud javnosti nikako ne uklapa u njihovu rijetko uspostavljenu umišljenost. 

Istina je, doduše, da je prilika za zviždanje bila jedinstvena. Ponajprije iz razloga što se nijedan od svih sada vidno iznerviranih i istaknutih članova PES-a nikada nije javno pojavio u nekoj važnijoj ulozi na bilo kom skupu koji nije podrazumjevao organizaciju srpske crkve ili ovdašnjih prosrpskih i proruskih političkih partija. 

Istina je i da je ova politička stranka infrastrukturno beznačajna, te da njeno učešće u crnogorskoj političkoj stvarnosti počiva isključivo na onoj pećinskoj smišljotini srpske crkve i formiranju apostolske vlade. To je tačna adresa njihovog porijekla i njihove oholosti koju prosipaju od prvog trenutka svog djelovanja. Tim povodom led je probio sadašnji premijer Milojko Spajić u svom ministarskom mandatu, čuvenim „tajnim i organizovanim“ odlukama koje su ojadile Crnu Goru. Kako tada, tako i danas. 

Nešto kasnije, suštinu svog postojanja su samo potvrdili upornim davanjem legitimiteta prosrpskim partijama koje su se uhljebile u vlasti i koje zasigurno nikada ništa nisu učinile u interesu Crne Gore. Taj domet su svi iz PES-a zadržali i do dana današnjeg. Uhljebljeni, skroz. 

Zato i svi iz PES –a od reda pažljivo biraju skupove na kojima će se pojaviti. Crnogorci baš i nisu idealna etnička grupa koja će imati pozitivan stav prema dosadašnjem učinku partije PES. Mnogo bolji prolaz imaju kod „ugroženog srpstva“. To već prelaze pješke. I tako sve do praznične dogodovštine sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem. Nešto kao pilot epizoda. Sa sve fijaskom. 

Nije moglo gore. A istina je i da se PES tu malo zaigrao. Valjda ohrabreni činjenicom da im se razna trabunjanja o činjenju boljitka po Crnu Goru provlače gotovo neoštećena kroz razne ponude javnom mnjenju, servirali su na tacni čovjeka koji je ionako frustriran ličnim neuspjelim angažmanom u nekada vodećoj partiji DPS svoju sudbinu potražio u političkoj stranci PES. Valjda je neko tamo u Pokretu Evropa sad smatrao da će tako šteta biti minimalna. Fora je u tome da su javnosti izložili nekog ko je svoje čuvenje zaslužio folirajući svoj prvobitni politički angažman, kasnije se predstavljao javnosti kao zvijezda ovovremenske produkcije srpske crkve koja se u svom istorijskom učinku po Crnoj Gori može pohvaliti dobrodošlicom fašističkom okupatoru 1941. na Cetinju, a onda i lično briljirao u blamaži sa slikama po društvenim mrežama kupajući se u kadici krstionice na Bogojavljanje. 

Svejedno, ispalo je da se radi o čovjeku koji je po svojim uvjerenjima najbliži bivšem premijeru Zdravku Krivokapiću, inače najpoznatijem vjerskom fanatiku sa ovih prostora koji je javno, za sve medije i svoje buduće čuvenje, padao ničice po svim crnogorskim crkvama i manastirima koje je srpska crkva prisvojila u projektu „ne damo svetinje“. To već nikako ne ide sa avangardom koju potpisuje crnogorski oslobodilački pokret s početka Drugog svjetskog rata. PES tu nema što da traži. 

Negodovanje javnosti i zvižduci upućeni jednom političaru Pokreta Evropa sad su bili neminovni epilog upućen političkoj grupaciji koja obezbjeđuje podršku negatorima crnogorske nacije i države. I oko toga nema pogađanja. 

Pognuta glava u kadici ili podignuta glava na Gorici? 

Sve je u glavi. Odlučite sami.