‘Oće centrala da pogreši jednom…

piše: Željko Vukmirović

Politička partija Demokrate Crne Gore insistira na statusu najvećih političkih diletanata koje je svijet ikada vidio. I tim povodom im niko ne može ništa. Ukratko, neprikosnoveni su u dokazivanju sopstvene nemoći, nesposobnosti i nedostatka elementarnih znanja. A i pristojnosti. Ili bi bar mogli da makar malo porade na prikrivanju vlastitog licemjerja. 

Demokrate, prikačeni na razne koalicione partnere i ideju „srpskog sveta“, već godinama dominiraju u raspodjelama najznačajnijih državnih funkcija. Dakle, imaju moć. Sve ostalo nemaju. 

Ponajviše nemaju trunke odgovornosti. Mada, tu je mrtva trka i sa pojmom hrabrosti, koja suštinski nikada i nije živjela na adresi Demokrata. Slično je i sa konstruktivnim djelovanjem u prilog progresivnom napretku države Crne Gore. Tek su tu nikakvi. 

Posebno je atraktivan pojam stručnosti Demokrata. Nikada i niko nije vidio niti jednog člana ove političke grupacije koji je pažnju javnosti skrenuo nekom stručnom ekspertizom. Pa, bar da je pričao i o klikerima. 

Zato su paranoje zakon za Demokrate. Tu već razvaljuju. I tako nam predsjednik Kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović ispostavlja teoriju o vezi dvostrukog ubistva i interpelacije DPS-a. Kao, ništa nije slučajno. Kao, sve je to DPS maslo. I tako od osnivanja Demokrata do danas. Samo uporno, bez argumenata, nadobudno svakako. 

Biće da je samo tupavost u sastavljanju saopštenja za javnost istinska konstanta kod Demokrata.

Činjenično, sa ulaskom u vlast Demokrate se nisu ustručavale od kompleksa „lokalnog šerifa“, inače manira svojstvenog duboko frustiranim bićima. Taj njihov način u demonstraciji totalne nesposobnosti i biranog političkog angažmana rezultirao je sa dva masovna ubistva, dokazanim profesionalnim javašlukom i arogantnim suprostavljanjem svakoj kritici koja je nakon toga uslijedila. 

Aroganciju su zadržali. Sve ostalo su gurnuli pod tepih. 

Suočeni sa gubitkom povjerenja i padom rejtinga koji se ne može sakriti, te nagovještajem neminovnih smjena, svoju priču sa vetingom, a zapravo ideju o provjeri lica iz bezbjednosnog sektora prema sopstvenim nahođenjima i interesima, predstavili su kao nekakvo herojsko djelo, iako je sve očiglednije da se samo radi o smjeni kadrova koji nisu po njihovom političkom ukusu. Na kraju, čak ni to nisu izmislili. Sličnu ideju je već svojevremeno sprovela bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić i tako pričinila nespornu štetu državi od više stotina hiljada eura. Za sada. 

Prema svemu do sada viđenom srljanje u politički nestanak je logičan rasplet jednog političkog diletantizma. A tim povodom, osim najboljih želja za sretan put, nema naročitih primjedbi. Put Demokrata od jedne do druge provocirane štete i betoniranja destabilazacije ionako nije mogao zaslužiti drugačiji epilog. 

Uz podsjećanje na filmsku repliku koja je obilježila mnoge balkanske paranoične političke angažmane i koja je i danas nepogrešiva. 

„’Oće centrala da pogreši jednom…“.

Ostalo znate.