U društvu duha Montenegro airlinesa na ramenu…

piše: Željko Vukmirović

Duh Montenegro Airlinesa ne napušta Spajketa. Prva i sada već kultna prevara važećeg crnogorskog premijera Milojka Spajića ni dan danas ne ostavlja na miru lik i djelo ovog apostolskog stručnjaka. Ta sjena očigledno još viri preko Spajketovog ramena podsjećajući na bezumni čin svoje likvidacije. 

Za ovo oktobarsko izdanje čuveni Spajke je istrčao sa najavom dolaska kompanije Wizz Air u Crnu Goru koju je u svom skorojevićkom maniru i sa uobičajenom dozom oholosti predstavio kao svojevrsni investicioni bum i izuzetnu povlasticu koja će živote ovdašnjeg stanovništa pretvoriti u bogovske. 

Pa, zar ste ijednog časa posumnjali da Spajke u svojim magnovenjima i napričanim bajkama nije u stanju i to da izvede? Slijedi neizostavan utisak još jednog poniženja. 

I to nema veze sa uspostavljenim redosljedom činjenica prema kojima pomenuta mađarska niskobudžetna avio – kompanija slovi tek kao firma na raspolaganju sirotinji kojom zasigurno neće putovati nikakav Mank ili Rokfeler ovog svijeta, a ni iole viđeniji trošadžija koji će svojim dolaskom obradovati vlasnike hotelskog smještaja, restorana, pa čak ni konobara u lokalnom kafeu…

Ova Spajketova izreklamirana smišljotina o nekakvom pozitivnom učinku i pažnji prema sopstvenoj državi je u prvom redu samo podsjećanje na projektovanu destabilizaciju Crne Gore i besmisleno uništenje crnogorskog nacionalnog avio prevoznika. A onda i na pravu paletu mazanja očiju raznim pričama vezanim za osnivanje nove kompanije, bajkama o nula eura ulaganja, bajkama o avionima, bajkama o crnogorskoj turističkoj konkurentnosti i svemu što već ide uz to. 

Činjenica je da ni Spajke ni svi „oslobodioci“ nisu u stanju da obezbjede niti jednu investiciju i da im to sasvim dobro ide. Činjenica je i da je gašenje Montenegro Airlinesa bila svojevrsna ekonomska injekcija za regionalnu srpsku avio kompaniju Er Srbija koja nije ni skrivala zadovoljstvo povodom uništenja crnogorske avio kompanije i preuzimanja kratkih letova na frekventnoj destinaciji, te poskupljenjima karata na kojima bi im i Lufthansa pozavidjela. Čak, par godina kasnije, još su to i slavljenički objavili saopštenjem da „Crna Gora zauzima prvo mjesto kao tržište Er Srbije sa najvećim prinosom“. 

Nešto kasnije, „oslobodioci“ su agoniju države gašenjem MA finiširali sa najmanje 30 miliona ulaganja u novu kompaniju, a pažnju medija su privlačili besmisleno preskupi poslovni prostori, preplaćeni menadžment koji je samo prodefilovao crnogorskim budžetom, razni ugovorni bonusi od kojih se ledila krv u žilama, te strani konsultanti. Ovo sa konsultantima je posebno zanimljivo jer su, recimo, konsultantske usluge Lufthansi plaćene 200.000 eura, a birani menadžement je postupao suprotno njihovim preporukama. 

Tim povodom, biće da se „oslobodioci“ uopšte nisu ustručavali u urušavanju države Crne Gore. 

A onda nam je Spajke nakon pet godina od svoje pojave i promocije „tajnog i organizovanog“ načela, kao krunu svog dosadašnjeg „stručnjačkog“ profila i onog nezaboravnog uništenja nacionalne avio kompanije ponudio novo „osvježenje“ u koje bi morali da povjerujemo i budemo prezadovoljni. 

Bar da nas je poštedio svih priča iz bajkovitog opusa „početak novog investicionog ciklusa“ i onim stotinama kilometara novih puteva i modernizacijama o kojima smo se već toliko naslušali, ova nedavna isporuka nove doze vrijeđanja intelekta svakog iole mislećeg bića u Crnoj Gori bi prošla gotovo nezapaženo. 

Spajketova produkcija ponižavanja ne miruje.

U društvu duha Montenegro airlinesa na ramenu…