O, Turci…

Piše: Nebojša Redžić

Neću reći da je sve počelo gostovanjem Nebojše Medojevića na nekakvoj TV Adria i pominjanjem 100 hiljada Turaka koji su došli u Crnu Goru i već predstavljaju bezbjednosnu i svaku drugu prijetnju. Uostalom, ko još gleda tu nekakvu TV Adria? Ali, dio tradicionalno predugog monologa koji je Medo posvetio Turcima, brzo je plasiran na društvene mreže gdje sam ga preslušao barem tri puta. I sad će neko reći da je moj nekadašnji prijatelj i saborac predvidio ono što se u neđelju veče dešavalo na Zabjelu.

Ali, nekako mi se Medojevićeva panična projekcija da će 100 hiljada Turaka uskoro poremetiti crnogorsku idilu, vremenski poklopila sa Vučećevim razočaranjem činjenicom da je Erdogan poslao na Kosovo turske kamikaza dronove „Skaj dager 15“ koji će, rekao je, „ugroziti stabilnost Zapadnog Balkana“.

Dakle, opet Turci, Kosovo, Srbija… Nedostajali su samo Miloš Obilić i sultan Murat pa da se zavrti točak istorije i krenemo u novi ciklus sječe glava. Neoosmanizacija. Istorija se ponavlja, nekad kao tragedija, a nekad kao farsa.

I baš kad smo pomislili da je Vučićeva retorika samo segment njegove političke dezorijentacije zbog unutrašnjih prilika u Srbiji i svađe sa ostatkom svijeta, desilo nam se Zabjelo. Tačno ponekad pomislim da su one brojke kojima se dičimo kad pominjemo bitke na Martinićima, Krusima, Vučjem dolu ili Fundini napumpane taman kao brojka Turaka u Crnoj Gori koji su „ponovo došli da bi obnovili poraženu imperiju“. Jer, reče ministar Šaranović na Zabjelu, Turaka je u Crnoj Gori tek nešto više od 13 hiljada, a nikako 100 ili 110 hiljada kako je to nakon Medojevića, ustvrdio Milan Knežević.

Milan Knežević i Nebojša Medojević – glas srpskih službi u Crnoj Gori

I onda počeše da mi se ređaju asocijacije koje se nužno ne odnose uvijek na Turke. Ako su Turci ponovo pošli prema zapadu, izgleda da su krenuli preko Kosova. Baš kao 1389. godine. Novi ulazak Crne Gore u sukob sa Turcima podsjetio me na bespotrebnu bitku na Mojkovcu kada smo Srbe branili od Austrougara. Baš kao sada, zbog Vučića. Ranjavanje mladića na Zabjelu (želim mu svu sreću ovog svijeta) podsjetilo me na događaj sa svatovima u Sarajevu kada je krenula agresija na BiH. A Zabjelo? Akcija građana i policije na Zabjelu, da oproste Zabjelčani koji su se zaista osjetili ugroženim, podsjetila me na Kristalnu noć 9. novembra 1938. kada su nacisti postrojili Jevreje i najavili Holokaust.

Možda ovu posljednju asocijaciju ne bih ni imao, da ne vidjeh objavu onog Bogdanovića iz Demokrata i prateću fotografiju. Izvesti ljude iz stanova, postrojiti ih sa rukama podignutim uz zid, kolektivno ih žigosati i pohapsiti!?! Samo zato što su Turci?! Ima li kraja ludilu ove vlasti?

Uz mnoge znakove pitanja, zamislio me i prijatelj koji mi je sugerisao da je upravo to ono što nova vlast sprema Crnogorcima kada dođe čas da se sa nama konačno obračunaju! Sprema li? Ali, bolje da se vratim Turcima.

Boki Aleksin je pomalo naci…

Ovdje je pravda rezervisana samo za sirotinju

Nije mi namjera da branim sve poteze svih Turaka koji su u posljednjim godinama naselili Crnu Goru. One koji su ranili mladića treba uhapsiti i procesuirati (ispade da nijesu svi bili Turci nego i Azerbejdžanci). Turke koji ne poštuju zakone države Crne Gore treba ekstradirati. Naravno i sve one koji po procjeni ANB-a (pardon, imamo li mi ANB?) predstavljaju bezbjednosnu prijetnju. Ali, zaboga, nema ovdje prostora za kolektivnu krivicu, još manje za kolektivni pogrom.

Kada su prije sedam ili osam godina u Crnu Goru stigli turski biznismeni, bješe to gospoda o kojoj su svi imali lijepu riječ. Sjećam se da sam 2019. godine u Kotoru upoznao dvojicu takvih koji su zbog su protivljenja Erdoganovoj politici otvorili butik u Crnoj Gori. Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa tim ljudima. Ali, u međuvremenu, stigoše nam i neki drugi Turci, koji nijesu iz Istanbula, Antalije ili Izmira, nego iz unutrašnjosti te velike zemlje gdje baš svi nijesu prefinjeni i sa manirima. Otvorili su kod nas restorane, kafiće, frizerske salone, mesare…kupili nekretnine, iznajmili naše stanove, postali jeftina radna snaga, oživjeli ekonomsku aktivnost. I šta sada nije u redu?

Pitam se često putuju li uopšte naši Crnogorci po Evropi? Ako ste prije pet godina bili, recimo, u Milanu, znajte da ako odete danas to više nije onaj isti grad. Ni Rim, Barselona, Marsej ili bilo koji evropski biser. Rijeke migranata narušili su demografsku sliku tih gradova, donijeli drugačije navike, običaje, modele ponašanja.

Demolirana radnja u vlasništvu turskog državljanina

Dok su nam u Crnu Goru dolazila „jednovjerna“ braća – Ukrajinci, Rusi, Srbi…bilo je gunđanja i prigovora, ali nikada ovako glasnih paničnih reakcija. Bez obzira što je bahatost i nekultura nekih Ukrajinaca i nekih Rusa na ulici, u prodavnici, dječijoj igraonici…ponekad prelazila granice dobrog ukusa. No, sada kada su nam stigli Turci, Indijci, Azerbejdžanci, Kurdi (!)…nastao je problem „velikih razlika“. A Crna Gora na to, naprosto, nije navikla. I zato se ti ljudi kolektivno osuđuju i hapse, uvode im se vize i traži njihov progon. Ili još gore: ono zabjelsko „Ubij Turčina“ nije ništa manje opasno i ništa manje odvratno od onog maksimirskog „Ubij Srbina“ ili leskovačkog „Ubij šiptara“. Prokletstvo multikulturalizma za koji nemaju lijek ni Amerikanci, ni Francuzi, ni Italijani…

Svijet se mijenja, ljudi mijenjaju mjesto boravka, migracije su postale svakodnevica i to je nešto na što se civilizovani svijet lagano navikava. Nijesmo svi isti, ali moramo učiti da živimo sa razlikama. Izuzetaka, loših pojedinaca, kriminalaca ima svuda i u svim narodima. Ni Turci nijesu izuzetak. Ali, stanite!

Histerični i nepromišljeni potezi samo će nas prikazati kao gomilu divljaka koji na nečiji primitivizam ili siledžijstvo odgovaraju istom mjerom. Crnoj Gori je sada potrebna državnička mudrost i potezi dostojni civilizovanih zemalja. Ali kako, kada su naši državnici marionete Beograda, a naše institucije nemaju ni političku volju, ni hrabrost da se odupru primitivizmu i fašizmu u redovima sopstvenih građana?!

Sjetimo se 13. jula 2022. godine kada su horde pristalica crkve Srbije u Nikšiću pjevale „Leleču Turci, kukaju bule“. Sjetimo se maja 2023. godina kada su u Podgorici navijači „Sutjeske“ skandirali „Nož, žica, Podgorica“. Sjetimo se juna 2024. godine kada je prvi četnik Nikšića Marko Kovačević zaprijetio Crnogorcima da „ako nijesmo braća, sa vama ćemo kao sa Turcima postupati“.

Odakle zaboga ovolika mržnja prema Turcima?

U svim ovim slučajevima (a ima ih još mnogo), Tužilaštvo nije pronašlo elemente krivičnog djela, neke su događaje kvalifikovali kao prekršaj, ali nema podataka da je bilo ko od aktera ovih incidenata (?) platio barem 50 eura kazne. I što onda da očekujemo od institucija kvazidržave kvazi Crne Gore? Pravda je u Crnoj Gori rezervisana samo za sirotinju i one koji nemaju partijsku knjižicu stranaka vlasti. Znam po sebi.

I zato bi valjalo očekivati da, nastavi li se ovo, Marka Kovačevića vidimo kao šefa Kriznog štaba za novi boj protiv TurakaH.

VDT će formirati predmet, opet

I hajdemo onda da zapalimo dva automobila jer u njima „kriju noževe“. Hajde da razbijemo lokal jer je njegov naziv ispisan na turskom. Hajde da pozovemo na linč. Postrojimo ih. Ruke neka podignu uz zid! Selite iz Crne Gore! Samopomoć! Uzmimo pravdu u svoje ruke, kad već imamo truo bezbjednosni sektor.

VDT će, nakon svega, formirati predmet i još jednom utvrditi da „nema elemenata krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje“. I nikom ništa.

Samo će Milojko uvesti vize (ne razmišljajući o posljedicama), a policija će ustanoviti nedostatke u dokumentima migranata i neke će vratiti nazad, u Tursku. Naravno da će i orkestar srpskih stranaka, medija i crkvenih zborova ponovo naći način da prenebregne poruku koja im stiže od kolege novinara iz Turske Ibrahima Haskologlua da problem moraju potražiti u vlastitoj politici:

„Prihvatili ste u svoju zemlju svakoga ko je umiješan u pranje novca, bjegunce i prevarante iz Turske i nikada nijeste organizovali njihovu ekstradiciju. Ti tipovi su počeli da preuzimaju vašu zemlju, a vi ste usmjerili prihod od njihovog prljavog novca nazad, u svoju ekonomiju“.

Milojko radi samo ono što mu Mandić naloži po diktatu Vučića

Čovjek im je još poručio da su „sami ovo izazvali“, te da sada „pokušavaju da proizvedu trošak za cijelu Tursku kako bi smirili bijes svojih građana“.

Što ako se Ergodan odluči na recipročne mjere? A hoće. Ne zna Milojko da se hiljade crnogorskih građana liječe u Turskoj!? Zna li da hiljade njih posluju sa Turskom, a iz nje nam stižu velike količine robe? Ima li predstavu da mnogi naši ljudi ljetuju u Turskoj, uživajući u blagodetima Antalije, Kemera, Beleka…? Ili su i ovo „seoske teme“?

Donedavno se pisalo i govorilo da u Crnoj Gori „još nije završen Drugi svjetski rat“, pa otuda četnici, partizani, Pavle Đurišić, Tito…još žive u svijesti naših ljudi. Sada je valjda jasno da, iako su Turci otišli odavde prije 150 godina, njihov duh ili naš kompleks, još itekako žive.

A kada se pomiješaju kompleksi, ksenofobija, nesposobnost institucija i države, ratnički pokliči i govor mržnje lokalnog stanovništva i sluganstvo Beogradu, onda dobijemo zapaljene turske lokale i automobile, te ljude sa rukama podignutim uz zid. To je slika današnje Crne Gore koja nema državnu strategiju i viziju, ali ima vlast kojoj su autodestrukcija i samouništenje prioretiti državne politike, a gramzivost i lopovluk stil življenja.

O Bošnjacima čiju je najjaču stranku Nebojša Medojević označio kao „agente turskih interesa u Crnoj Gori“ ću drugi put. Nadam se da će njihovi predstavnici, a i mnogi pojedinci do tada odlučiti je li im matična država Crna Gora, Turska ili Bosna i Hercegovina. I jesu li oni zapravo Bošnjaci, Crnogorci islamske vjeroispovijesti ili Turci. Sve drugo samo produbljuje opštu konfuziju u kojoj živimo.

Jer, u komentarima ispod Medojevićevih riječi (a ima ih na portalu Adria preko hiljadu), gotovo svaki pravoslavac osuđuje „brojnost“ Turaka u Crnoj Gori, a gotovo svaki musliman ih brani. Jedan čak tvrdi da ono što slijedi nije nova Otomanska, već Bošnjačka imperija, jer su gro ljudi koji u Crnu Goru dolaze iz Turske „potomci nekada protjeranih Bošnjaka iz vremena dinastije Petrović“.

Ni manje zemlje od Crne Gore, ni više istorije i nikada zatvorenih pitanja. Ovdje je, izgleda, svaki stanovnik nosilac po jednog ordena „za problem“. Samo je Risto Radović, posthumno, nosilac ordena crnogorske velike zvijezde. Zato njegove „vrijednosti“ još žive i donose nam ovakve probleme. Blago nama.