Nije sve u foliranju, ima nešto i u prolaznosti

piše: Željko Vukmirović

Spajke neće biti zapamćen samo kao folirant. To bi bilo odveć lako. Svi ti utisci bahate ispostave umišljenosti, bestidnosti i kukavičluka govore u prilog priči o nekom niotkuda iskopanom liku riješenom da još dugo zauzima prostor i sadržaj ovdašnje stvarnosti. Uz realna očekivanja da će se ta oholost isto tako još dugo podsmijavati svakom iole mislećem biću. Bez obzira na siguran epilog prolaznosti koji ne gine. 

Nije lako naći takvu osobu. Bilo je tu i posla i potrage. Moralo se poraditi na lažima i licemjerju, trebalo je odriješiti kesu, valjalo je nečiju mladost spakovati u dekadentni projekat „srpskog sveta“ i na kraju još vezati mašnicom. Priznaćete, taj rad podrazumjeva izuzetnu opsesiju, te upornu promociju nametljivih i nakaradnih ideja i misli. Pravac šizofrenija. A onda i jedan Spajke može da prođe…

Ima jedan tip u filmu „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ koji se među pacijentima psihijatrijske klinike, inače mjestu gdje se odigrava radnja filma, ističe riječima „umoran sam, mnogo sam umoran“. Tip je nebitan, tu je samo radi folklora jedne ludnice, samo što svakim svojim pojavljivanjem i jedinim riječima koje izgovara „umoran sam, mnogo sam umoran“ redovno potakne smijeh, malo skrene pažnju sa mučnine scena beznađa. U stvarnosti, kukavičje gnijezdo je sinonim podmetanja, jer ptica kukavica svoja jaja podmeće u tuđe gnijezdo, koje kasnije druga ptica hrani kao svoje. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je – namjerna. 

Tako je i sa Spajketom. Tip je nebitan, tu je samo radi folklora jedne ludnice, samo što svakim svojim pojavljivanjem i jedinim riječima koje izgovara „umoran sam, mnogo sam umoran“ redovno potakne smijeh, malo skrene pažnju sa mučnine scena beznađa. 

Evropska unija, nakon štete koju je prouzrokovala nesagledavanjem nereda namjenskog zadatka „ne damo svetinje“ iz opusa projekta „srpski svet“, ionako nije imala naročiti izbor. Nakon početnog rasporeda vodećih državnih uloga, Spajke je sa svojim kompromitujućim svaštarijama i skorojevićkim nastupima praktično osvojio srca evropskih izaslanika. Znate već, totalno nebitan lik, tu je samo radi folklora jedne ludnice… 

Pri tome, Spajketov kukavičluk dominira. Istina je, doduše, da je to odlika gotovo svakog političara instaliranog u sadašnjoj crnogorskoj vlasti, ali Spajke je orjentir. Njegove blamaže potiču sve ostale kukavičluke, niko se od njegovih saradnika i koalicionih partnera nijednog časa ne ustručava da bude još kukavičkije raspoložen. To je taj trend, nema tu naročitih nedoumica. 

Apsurd u redosljedu straha ili ovdašnje „ljestvice košmara“ predstavlja činjenica da svi ponajprije zaziru od predsjednika crnogorskog Parlamenta Andrije Mandića. Ovo je posebno interesantno zbog činjenice da se radi o osobi koja je, bez obzira na patetičnu prezentaciju uloge spikera, duboko ogrezla u dibidus lošem političkom angažmanu i nema šanse da prikrije sopstvenu nervozu. Ili bi možda neko stavio nešto sitnine na to da je tek ofrlje zavrijedio status persone non grata? Teško. Bacanje para. Ne vrijedi ta opklada ni centa…

Zato i ne čudi što upravo Mandić aktuelne događaje, provokacije i urušavanje ugleda zemlje predstavlja kao prolazna dešavanja. I još se vadi na „trulu Evropu“. Dok se jedan isforsirani incident pretvara u politički fijasko vodeće garniture na vlasti (a ko je rekao ugaone garniture? – nap.a). I dok se Spajke, zatečen u ličnom javašluku i diletantizmu, zbog komfora svog zadnjeg dijela leđa boji i sopstvenog hlada. 

Nije sve u foliranju. Ima nešto i u prolaznosti.