Dva smo svijeta različita

piše: Željko Vukmirović

Spajke ne smije da se nervira. I samo bez naglih pokreta. Jer, stvarno nema razloga da se svakog dana, ponovo i ponovo, nabrajaju sve počinjene štete Spajketovog ministarskog ili premijerskog učinka. 

Predlog budžeta za 2026. godinu je ionako u domenu stare kafanske pjesme Dva smo svijeta različita. Nema tu nekih nejasnoća. Suprostavljeni polovi, nepomirljive razlike. I Spajke nema nikakvog razloga ni da okrene glavu na tu stranu. A kamoli da nekom nešto objašnjava, dokazuje i opravdava. Ne mora čak ni da se pojavi. 

Urušavanje Crne Gore kroz nova zaduživanja je nazaustavljiv proces. I Spajke savršeno dobro zna da novi budžet može lagano da strpa u folder pod imenom Evropa širom zatvorenih očiju. I da uživa u privilegiji evropskog geostrateškog interesa koji baš i ne mora da posveti naročitu pažnju u pravcu besmislenosti stvaranja crnogorskog duga od nekoliko tričavih milijardi eura. 

Spajke treba samo da bude dosljedan u svojoj indolentnosti. A tu je, priznaćete, najbolji. Ili, ako baš hoćete, sjajan i nedokučiv. Bez greške, bez treptaja. U stvari, Spajke je vjerovatno lišen bilo kakvog prigovora savjesti i sličnih dilema koje ga se, sudeći prema ranim radovima, uopšte i ne tiču. Mada, postoji osnovana sumnja da je davno prevazišao taj nivo i da je već sada zaglavio u sopstvenoj nevjerici prema kojoj i najočigledniji diletantizam u sprezi sa interesnom politikom može da prođe. 

Još kada se tome pridodaju i loše namjere i idiotska uvjerenja prosrpskih partnera, poput onih nedavnih o tome kako je inflacija dobra za državu ili kako su enormna zapošljavanja u državnim ustanovama zapravo razvila državu, Spajke gotovo da nema o čemu da brine. 

A ona nevolja o tome kako Evropa baš i ne trpi dvostruke aršine, licemjerje i sjedenje na više stolica, mogla bi i Evropa sama da sredi. Tek da se Spajke ne troši na „seoske teme“. I da se ne opterećuje već predosadnim bjekstvom investitora, pomanjkanjem suvislih vizija ili stalnim upozorenjima o skupljim zaduživanjima radi vraćanja već stvorenih dugova. Spajke ne smije da se nervira. 

Na kraju, ono što je skroz sigurno je da apsolutno niko ne vjeruje u njegova obećanja. Ponajprije, ne vjeruje ni on sam. Nije lud. To su samo ugodne i bezazlene priče za uzgredne evropske skupove, niko se neće naročito osvrtati na taj sadržaj. Važno je da Evropa obilježi svoju teritoriju. Ne treba im Spajke za to ništa. Mogu tu da stave i neku ikebanu, nešto veselo, šareno, sasvim je svejedno. 

Stvar je u tome što ovakav Spajke ne treba nikom ni u Crnoj Gori. Tek tu nema nikakvih nejasnoća. I tek tu natrčavamo na suprostavljene polove i nepomirljive razlike. I stvarno nema razloga da svakog dana, ponovo i ponovo, nabrajamo sve počinjene štete Spajketovog ministarskog ili premijerskog učinka. Zato, samo bez nerviranja. I bez naglih pokreta. 

Jer, dva smo svijeta različita.