KAD PREMIJER ŽELI DRŽAVU PRAVDE: A Vaš lični primjer, gospodine Krivokapiću?

Lijepo je kada vaš premijer na početku mandata za cilj postavi «stvaranje pravne države u kojoj će svi biti jednaki pred zakonom».

Loše je kada taj isti premijer, zajedno sa svojim ministrima i ostalim činbenicima vlasti, već u prvom mjesecu mandata prekrši zadati cilj. Pa, nakon NVO u kojoj je prije dolaska na vlast  «branio» Crnu Goru litijama, napravi Vladu sa kojom nastavi da «brani svetinje» od svoje države, kako bi one ostale u vlasništvu vjerske organizacije sa sjedištem u drugoj državi.

Pa još, takođe u ime vladavine prava kojoj teži, izmisli da je Srpska crkva stvarala Crnu Goru, da je baš ona u njoj «tradicionalna» i sa par floskula pojašnjenja, omogući joj da ostane van prava. Za nju nije obavezna registracija jer ona, ionako nikada nije priznavala pravni poredak Crne Gore.

Čovjek bi pomislio da njegovo zalaganje za jednakost pred zakonom, za pravo i pravdu, osim što vrca iz svake izgovorene riječi, počinje da se uvlači u sve pore jednog, uistinu zakržljalog sistema. Ali, ne: način na koji su ukinuli nacionalnu aviokompaniju i izmijenili Zakon o slobodi vjeroispovijesti, egzemplar su neprava i kršenja zakona.

Nova vlast, narasla na energiji litija i navodne nepravde, obećala je da će ispraviti “krive drine” i promijeniti okoštali sistem. Kako vrijeme prolazi, sve je jasnije da su bili u pravu oni koji su govorili da se njihove sposobnosti, želje, aspiracije i mogućnosti ogledaju na primjerima opština, posebno primorskih, u kojima su imali vlast. A oni su tamo, umjesto da mijenjaju sistem i stil ponašanja vlasti na državnom nivou, jedino nastojali da se u taj sistem i u taj stil – uklope.

U naletu verbalne žeđi za pravdom, hapšenje direktora Uprave za nekretnine, trebalo je da bude znak da će pravde biti u jednom od najlošije uređenih segmenta društva – sektoru uređenja prostora. Neko bi pomislio da na vagi njihovog poimanja boginje Justicije, neće više biti mjesta ni za Limenku na Rumiji i Krstionicu u Tivtu. Da će ih u naletu pravde, nova vlast zbrisati sa lica zemlje, ne bi li na primjeru dijela “svetinja” koje brane, dokazali da ni u tom paketu ne blista sve od pravne čistote.

No, činjenica da su na red u toj oblasti pozvali isti oni koji su Srpskoj crkvi legalizovali otimačinu sprovođenu od 1920. do 2020., odmah je dala osnova za skepsu. Da bi neko zavodio red i zaklinjao se u pravo, kažu naši stari, mora biti lično čist.

Premijer Krivokapić to nije, ako je suditi po podacima iz Katastra Herceg Novi gdje se njegova kuća, koju je (mora se priznati) uredno prijavio u imovinskom kartonu, vodi kao objekat koji «nema dozvolu». I kako sada da mu vjerujemo? Ili, možda, da sačekamo, pa da vidimo hoće li u talasu pravde koji samo što nije zapljusnuo vascijelu Crnu Goru, premijer za početak srušiti svoju kuću od 143 m2 u Bijeloj?

Ili će najavljenim zakonom o porijeklu imovine najprije provjeriti kako su to višemilionski imetak stekli Daka Davidović, Marko – Bato Carević, Miško Perović, Žarko Rakčević i još neke sive eminencije nove vlasti? Sa akcentom na prvu dvojicu, upravo u kontekstu narativa o ugroženim Srbima za vrijeme bivšeg režima.

Svaki drugačiji pristup, na samo da bi ličio na revanšizam i nepravo, nego bi to istinski i bio.

Zato bi premijer Zdravko Krivokapić, prije nego osmisli novo obraćanje javnosti sa obećanjem koje je u skladu sa demokratskim principima savremenog svijeta, morao dobro da se zamisli. Da stane pred ogledalo, obrne se oko sebe, da izbroji do 100 poput ljudi koji teško tonu u san – pa tek onda stane pred kamere i progovori u mikrofon.

Sve ostalo će ga i dalje voditi u kršenje Božjih zapovjesti. A to, kada stojiš ispred 12 apostola, nije baš uputno za jednog vjernika. Još manje politički isplativo.