EMIR KRNIĆ, KAMIONDŽIJA, ZVIJEZDA FEJSBUKA: Smijeh liječi sve!

U preko 30 godina novinarskog staža, upoznao sam i intervjuisao razne ljude, najčešće političare. Ali, zašto to jednom ne bi bio i “profesionalni vozač teretnih vozila”, popularno rečeno – kamiondžija? Zapazio sam ga na Fejsbuku. Nema dana da mi svojim postovima ne izmami zdrav, iskren osmijeh. Odlučio sam da vam ga predstavim.

Emir je iz Tuzi, ima 33 godine. Kaže da je srećan čovjek.

Za koju firmu radiš, koji kamion voziš, na kojim se relacijama krećeš?

-Profesionalni sam vozač svih kategorija. Kratko sam radio kao vozač autobusa na gradskim linijama i kao vozač turističkog autobusa. Najduže šofersko iskustvo imam sa teretnim motornim vozilima-šleperima. “Volanom” se bavim od svoje 18. godine do dana današnjeg. Vozio sam i prošao više puta cijelu Evropu, osim Portugala i Rusije. Pet godina sam radio u firmi “Monteput” kao vozač minibusa, kurir i vozač snjegočistača po potrebi, sedam mjeseci u firmi “Gramat”, dvije godine u “Premija doo” iz Rožaja, a trenutno radim u kurirskoj sluzbi “Flyex”.

Veoma si popularan na Fejsbuku. Tvoji postovi su puni humora, šarma, lajkova…a opet nijesu nimalo uvredljivi i malo se ko ljuti kada ga pomeneš.

-Da. Što se tiče Fejsbuka, isključivo su statusi smiješnog karaktera i gledam da se svi zajedno nasmijemo u ovim teškim vremenima kad je smijeh najviše i potreban. Većinom me pitaju odakle mi toliko smisla za humor na šta uvijek odgovorim da čovjek sa tim treba da se rodi. A ja definitvno i jesam tako rođen.

Obično su to statusi koji nastaju iz dnevnih događanja iz naše zemlje a i šire. Smatram da nikad nikog nijesam uvrijedio jer prije svega se šalim na svoj račun. S obzirom na to da sam kao momčić od 12 -13 godina kratko bio amaterski glumac u pozorištu i dalje imam tu želju da budem glumac, a znam i tvrdim da imam zaista mnogo talenta za to. Nadam se da će neko nekad to i da prepozna.

Imaš divnu porodicu, tri ćerke. Oni su ti sigurno iznad svega?

U braku sam 11 godina. Imam tri ćerke od 10, 9 i 6 godina. Porodica je stub sreće. Sa njima je sve lakše, a i svrha života svakome mora da bude porodica. Sve ostalo je sporedno. Oni su mi iznad svega, za njih živim.

Na Fejsbuku je više nego očigledno da te simpatišu žene. Ni u komentarima ispod tvojih postova, ne skrivaju naklonost prema tebi. Kako im odolijevaš?

-Nije baš tako. Jeste da u jednu ruku tako izgleda, ali to su sve prijateljice koje takođe, slično kao i ja, imaju dozu humora u sebi. Po komentarima bi neko to mogao da shvati na taj način, a u stvari nije ni slično tome.

Za mnom može da juri samo ona sa kojom ću životni vijek da provedem. Na isti način ću vaspitavati svoju djecu jer i dame, djevoke, žene koje komentarišu i svaki dan se uključuju u komentare ispod mojih postova su nečije ćerke, sestre, majke. Ono što ne bih volio da se desi meni i mojoj porodici, ne bih volio da se desi ni njima. Poštovanje između svih nas je ono što je prije svega neophodno. U suprotnom, lijepo se raziđemo sa Fejsbuka, kao ljudi.

Šta te motiviše da toliko vremena provodiš na Fejsbuku? Gdje nalaziš internet kada si daleko od Crne Gore?

-Motivacija je prije svega humor. Jednostavno ne mogu da zamislim dan da ne izbacim neku svoju ili  katkad “ukradenu” foru, da se zajedno nasmijemo. Nisam tu samo ja obdaren humorom, ima dosta prijatelja kojima bude zanimljiviji moj komentar nego moj status, pa sve u svemu bude još smješnije…

Što se tiče interneta kad sam na putu, povoljnost je to što imam evropsku (hrvatsku) karticu sa kojom mogu koristiti internet po cijeloj Evropi. Za male pare kupujem bosansku karticu, albansku i srpsku, tako da ne postoji država u kojoj nemam internet. A i kako bih ja mogao bez interneta cijeli dan? To bi mi bila kazna.

Kakvo je to zapravo zanimanje – voziti kamion? Može li se od toga živjeti pristojno? Uporedi svoju sa nekim drugim profesijama.

Posao vozača kamiona ima i mane i prednosti, isto kao i na svim drugim poslovima. Dobra strana je ta da se uz posao vozača prođe dosta zemalja i gradova, a pri tom i zaradite. Zarada po svoti novca jeste dobra, ali se mnogo i potroši. Hrana po Evropi je i više nego skupa. Bosnu i Hercegovinu odvajam kao najjeftiniju od svih.

Problem je isključivo odvojenost od porodice i ne postoje pare koje bi mogle to da plate. Ali, kad morate, onda tu problem više ne vidite. Zato sada radim posao kurira i firmi ” Flyex “, mnogo je lakše i bolje kad sam svaki dan uz porodicu, pa i na račun toga što je plata i više nego duplo manja nego plata vozača kamiona.

Ipak, navika je čudo. Volan je moj život i ne vidim sebe u drugim profesijama. Bar ne za sada. Imam takođe iskustvo kao vozač snjegočistača, građevinskih mašina, kipera, prevoz opasnih materija i autobusa. Posjedujem sve profesionalne sertifikate.

Pošalji svojim prijateljima i poštovaocima neku poruku za kraj.

Moja poruka svima će uvjek biti ista. Poruka svim ljudima, svim vjerama i nacijama je ta da na tijelu i u unutrašnosti organizma ne postoji nijedan pečat, ni obilježje ni vjere ni nacije, pa mi ni dan danas ne može biti jasno da neko nekoga gleda po tome. Zar je to bitno ako smo ljudi?

Kao dobrovoljni davalac krvi, kako ja tako i drugi, dajemo krv i istu tu krv dobije neko kome je prijeko potrebna pa možemo da dodjemo do zaključka da je boja krvi svima ista osim krvne grupe i DNK. Imamo toliko potencijala da svi na balkanskim zemljama budemo najsrećniji ljudi na ovom svijetu. A svijet je tako mali, a život i više nego kratak da ispravljamo prošlost. Jer, kad ćemo živjet?

Ako smo već vjernici svoje vjere, volimo je i treba da je volimo, ali moramo poštovati tuđu i opet kažem, svima teče ista krv i svi dišemo isti vazduh. Koliko je samo primjera kao što je “voz neprebola”, autobus sa strancima koji je sletio u rijeku, poplave i još dosta nesreća.. Da li je neko u spasilačkim akcijama ikad pomislio da spasava osobu islamske, pravoslavne ili kakatoličke vjere… Ne sigurno. Svi su pomagali sa jednim ciljem – da pomognu i spasu život ČOVJEKU. A poznati smo po tome i piše se o nama da smo humani i spremni da pomognemo jedni drugima…

Volite se, poštujte se ljudi, jer na ovom svijetu u kome smo samo prolaznici, to nam je prijeko potrebno. I ne zaboravite ono najbitnje – smijeh liječi sve!