REPORTER LUČE NA ULICAMA NIKŠIĆA: Strah, napetost, iščekivanje…

Nema neutralnih u Nikšiću. U svakoj ulici, na trgu, pred zatvorenim kafićima, ispred štabova učesnika na izborima, osjeća se napetost. Posmatraju vas čudno kad prođete ulicom. Još čudnije ako ste blizu neke od prostorija političkih konkurenata. Priđu vam, pitaju ko ste i šta tu tražite, ištu legitimaciju, sumnjičavo vrte glavom.

Strah, napetost, nepovjerenje…U očima ljudi vidite brigu. Koliko večeras, sve može otići dođavola. Dovoljan je jedan neoprezan pogled, jedna neodmjerena riječ, jedan uzvik…Violentni mladići, širokih ramena i kratkog fitilja, zaposjeli su gradske ćoškove. I čekaju. Neko izbornu pobjedu. Neko zapošljavanje po dubini. Neko kavgu.

Biće je, ili je neće biti

Nikšić je zaista poligon bitke koja se može označiti sa biti ili ne biti. Grad kome je, iznutra ili sa strane, svejedno, nametnut oreol raskršća. Kud će otploviti ovaj brod kada večeras pristignu prvi izborni rezultati?

Za prosrpsku opoziciju, pobjeda u Nikšiću bila bi više od ovjere izborne avgustovske pobjede. Značila bi stavljanje asimilatorske šape na srce Crne Gore, kraj emancipaciji i evropskoj budućnosti države.

Za DPS i saveznike, pobjeda bi bila čak i više od toga. Povrtak na veliku scenu proevropske politike, raskid sa onima koji su uprljali ruke u trodecenijskoj vladavini, siguran znak da je avgustovski poraz bio tek puki incident.

Malo je država gdje je ishod za izborne takmace, makar to bilo i na mikronivou, tako velik i dalekosežan kao što je to u Crnoj Gori. Biće je, ili je neće biti.

Samo da bude mir

Na nikšićkom trgu, pred spomenikom Ljubu Čupiću, četiri mladića i dvije djevojke, izvode neki ritual. Dodaju mu u ruke, ionako pune cvijeća, još jedan karanfil. Gladaju ga sa nekim uzvišenim ushićenjem i zahvalnošću. Tik pored njih, sa nekog od biračkih mjesta vraćaju se djevojke i momčići sa maskama na licu na kojima je grb države Srbije. Samo šporki pogledi i međusobno prezrenje. Ravnoteža straha.

U 20 sati zatvoriće se birališta. Krenuće napregnuto iščekivanje. Policija moli da se ostane kod kuće, ali svi već znaju da neće biti tako.

Nikšić je danas grad krajnosti. Do ivice mržnje suprotstvljenih suparnika. Na ulicama danas nije bilo previše ljudi, ali onima koji su se pojavili, kao da na čelu piše ko su i za koga su. Ili na maskama. Jedino URA ponovo zbunjuje i još jednom pokušava da prevari neznavene. Crnogorska zastava u njihovim rukama, samo je tek obična krpa. Zaboga, hoće li i ovoga puta nekoga prevariti?

Izlaznost u Nikšiću danas je bila kao u Sjevernoj Koreji. Ali, neće svi, kao tamo, glasati za jednog vođu. Ovdje svako ima svoga. Pa, kom’ opanci, kom’ obojci. Tek, glasali su svi kojima je bastlo.

Samo da bude mir. Ničija pobjeda i ničiji poraz nijesu vrijedni nijedne dječije suze. Nikšić će i sjutra živjeti, mada svi znaju da nije svejedno sa kim na čelu.