VUKAŠIN PEROVIĆ: Ljeba, ulja i igara

Svima nam je poznata krilatica rimskog pjesmiia Juvenala s početka 2. вijека, koja je bila kritika na pasivnost građana kojima se davao ljeb i borbe gladijatora, da bi zaboravili loš život.

Srećom, mi smo danas, devetnaest vjekova kasnije, daleko ispred njih. Naši eksperti su napredniji i pametniji od onih iz drevnog Rima. Zdravko, Mickey i Jakov su prevazišli i unaprijedili Juventala.

U trenutku opšteg haosa u prosvjeti, poljoprivredi i turizmu, u trenutku kad cijene nafte i životnih namirnica probijaju plafone, ovaj naš trojac donio je spasonosno rješenje. Zdravko i Mickey su pošli na igre u Tokio. Koje su zastave ponijeli je sporno ali je biznis klasa nesporna.

A pošli su zbog onih koji i ne navijaju za Ajkule i Lavice, ali glasaju. Da oni koji su ih tu postavili zaborave na neznanje, bahatost, nepotizama i nezainteresovanost nove vlasti.

Jakov je ostao kući da zadrži cijenu ljeba na 50 centi i da podijeli po tri litre ulja za 25 hiljada porodica koje on izabere. Da ih spasi, da ih kupi, da ih uvrijedi sa 5 eura koliko će im pokloniti.

Jadno, podlo, perfidno, jeftino i uvredljivo. Ljeba, ulja i igara narode.