ZAŠTO IM SE ŽURI: Za šest dana je rok za podnošenje zahtjeva za upis na državnu svojinu sakralnih objekata sagrađenih do 1918!

Vjerski objekti i zemljište koji su izgradeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, i za koje ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, kao kulturna baština Crne Gore su državna svojina. (član 62) Za šest dana, 8. januara,  ističe rok u kojem je Organ uprave nadležan za poslove imovine dužan da izvrši popis te državne svojine, i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti

Mnogi građani pitaju se zašto je novi sastav Skupštine Crne Gore toliko požurio da donese izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je usvojen 27. decembra 2019. godine?

Zašto je to moralo biti bez javne rasprave, u dva sata poslije pola noći, uz kršenja Ustava, zakona i poslovnika Skupštine? Neko ko se sprema da vlada barem četiri godine, zašto toliko žuri?

Zašto je predsjednik Skupštine, Aleksa Bečić, pokazivao onu ciničnu nervozu, uz očiglednu spremnost da na svaki način zaobiđe sva pravna akta i napravi pravno nasilje bez presedana, samo da se izmjene usvoje?

Zašto se nije moglo sačekati da se ispoštuje procedura oko prihvatanja Adžićeve ostavke na mjesto poslanika i verifikacija za novog člana Parlamenta koji će doći na njegovo mjesto? Zašto se nije moglo sačekati da poslanica oboljela od kovida – ozdravi, nego je prvi put glasanje odrađeno “sa daljine”, čime je napravljen presedan koji može veoma da kompromituje i budući rad parlamenta, jer je suspendovana stavka Poslovnika koji podrazumijeva obavezno prisustvo pri glasanju?

Današnje reakcije predstavnika aktuelne vlasti, na Đukanovićevu odluku da sve zakone usvojene u noći između 28 i 29. decembra 2020. vrati na ponovno odlučivanje, potvrđuje da žele suspendovati čak i predsjednička ovlašćenja Mila Đukanovića.

Priča ministra finansija, Milojka Spajića, da je sada, zbog ovakvog Đukanovićevog  poteza, 99% privrednih subjekata u Crnoj Gori nelegalno, jer je u tom paketu i set ekonomskih zakona koje je nova Vlada donijela kao vid pomoći privredi usljed kovid krize, kao i reagovanje ministarke zdravlja Borovinić – Bojović, da Đukanović ovim urušava zdravstveni sistem, su priče za malu djecu i bacanje prašine u oči od strane vlasti koja nije uspjela da usvoji ni državni budžet, čime je svjesno prekršila Zakon o budžetu. Da ne podsjećamo na cijeli niz drugih problematičnih odluka nove vlasti, uključujući i zaduživanje države privatnim ministarskim kanalima u momentu kada još nijesu ni bili izglasana, zvanična Vlada.

U pozadini je samo jedno – želja da se što prije ozvaniči i stupe na snagu izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojima su izbrisani ključni članovi toga Zakona, usvojenog 27. decembra 2019, a koji je stupio na snagu 8. januara prošle godine.

A članom 63, koji je izmjenama izbrisan, kaže da je Organ uprave nadležan za poslove imovine dužan da, u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62 ovog zakona državna svojina, da izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti!

Taj rok je za šest dana, 8. januara!

“Organ uprave nadležan za poslove katastra dužan je da upis zahtjeva iz stava 1 ovog člana izvrši u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu, bez odlaganja, obavještava vjersku zajednicu koja koristi objekte i zemljiste iz stava 1 ovog člana”, kaže se takođe, u istom članu Zakona.

Zato žurba!

A šta prelazi u državnu svojinu?

To je regulisano članom 62, koji je usvajanjem izmjena Zakona takođe jednostavno izbrisan. U njemu stoji da su vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne  Gore koji su izgradeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u drzavnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, i za koje ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica, kao kulturna baština Crne Gore, državna svojina.

Isto važi i za vjerske objekte koji su izgradeni na teritoriji Cme Gore zajedničkim ulaganjima građana do 1. decembra 1918. godine, a za koje ne postoje dokazi o pravu svojine, a dio su  kulturne baštine Cme Gore.

Tu ništa nije pomogao ni takođe izbrisani, član 64, koji kaže da po pravosnažosti odluke kojom se vrši upis prava državne svojine u katastar nepokretnosti u skladu sa članom 62 st. 1 i 2 ovog zakona, vjerska zajednica nastavlja sa korišćenjem objekata i zemljišta koji su predmet upisa do odluke državnog organa nadležnog za odlucivanje o državini, korišćenju i raspolaganju ovim objektima i zemljištem.

B.M.