MARIĆ: Što prije pronaći rješenja za probleme tivatskog aerodroma

Ograničen i devastiran prostor, nedostatak neavijacijskih sadržaja i nemogućnost noćnog slijetanja samo su dio problema tivatskog aerodroma za koje bi hitno trebalo pronaći rješenja, kako bi ta vazdušna luka dobila mjesto koje zaslužuje, saopštio je direktor Radovan Marić.

„Nažalost, strateška vizija na državnom nivou iz nekog razloga nije dovedena do kraja i zato sad imamo aerodrom kakav imamo – prilično devastiran i zapušten u svakom pogledu. Svaka njegova dalja budućnost je vezana sa ozbiljnim nivoom investicija”, rekao je Marić u razgovoru za Avioportal.

On je kazao da je, po preuzimanju funkcije 2017. godine, bio iznenađen zatečenim stanjem. Posebno se osvrnuo na manevarske površine, odnosno pistu koja je urađena davne 1972. godine.

“Ono što je za nevjerovati, koliko god to ironično zvučalo, da nije bilo zemljotresa 1979. godine do dana današnjeg vjerovatno da je niko ne bi stavio u red apsolutnih prioriteta. Možete zamisliti koliko je dobro rađena tih godina kada je i dan danas izuzetno održiva i sigurna, bez obzira što je vrijeme učinilo svoje i što se moralo uveliko ući u njenu generalnu rekonstrukciju”, naveo je Marić.

On je dodao da je prije nepune dvije godine sa kolegama iz menadžmenta sanirao određeni dio i to u onoj najkritičnijoj “touchdown” zoni.

“Uspjeli smo da tih 7,2 hiljade metara kvadratnih presvučemo novim asfalntnim slojem i na taj način podignemo stepen sigurnosti na jedan viši nivo. To ne znači da je poletno-slijetna staza u bilo kom trenutku bila nesigurna, jer postoje procedure koje se poštuju, ali definitivno je mnogo ranije moralo da se uđe u adaptaciju i generalnu rekonstrukciju svih operativnih površina”, smatra Marić.

Aerodrom Tivat je 2019. godine opslužio 1,36 miliona putnika. Taj broj bi u prošloj godini, prema riječima Marića, da nije bilo pandemije dostigao i 1,5 miliona.

On je rekao da ne umanjuje značaj prethodnih generacija koje su dale doprinos da Aerodrom Tivat bude to što je danas, ali da red prioriteta očigledno nije ni izbliza bio onakav kakav se podrazumijeva kada je aerodrom u pitanju.

„Aerodrom prvo predstavlja površinu za sigurno i bezbijedno slijetanje i polijetanje vazduhoplova, pa tek onda idu objekti, instalacije i ostali sadržaji”, objasnio je Marić.

Još jedan od problema koje je zatekao, a koji su riješili u najkraćem roku, tiče se kanalizacione mreže.

“Zamislite aerodrom koji nije priključen na kanalizacionu mrežu. Na 45 stepeni žaropeka u Tivtu izlaze iz aviona naši turisti, a mi fekalije istačemo u sred podneva. Kada sam pitao kolegu zašto to radi dobio sam odgovor ‘Pa, direktore, ako to ne uradimo eksplodiraće šahte u terminalnoj zgradi, jer je preopterećenje veliko’. Na pitanje o kakvom se preopterećenju radi dobio sam prost odgovor – mi nemamo kanalizaciju“, kazao je Marić i dodao da su već naredne godine uspjeli da spoje kanalizacioni sistem za relativno malo novca.

Prema njegovim riječima, kada su počeli da se grade rizorti poput Porto Montenegra, Lustice Baya i Portonovog, moralo se nešto promijeniti kada je u pitanju vizija o strateškom razvoju tivatskog aerodroma.

„Morao je da se nađe prostor za nekih 50 do 100 miliona EUR da napravimo jedan lijep savremen aerodrom, koji bi zadovoljavao naše potrebe za narednih 20 do 30 godina. Smatram da Crna Gora treba da bude negdje limitirana na pet miliona putnika preko oba aerodroma. Znači da bi aerodrome trebalo projektovati na oko 2,5 miliona putnika“, precizirao je Marić.

On je ocijenio da se mogao napraviti jedan lijep aerodrom, jer je to bila potreba turističke privrede.

Marić je dodao da nas dva i po kilometra autoputa vode “iz nigdje u ništa”, dok nas dva i po kilometra poletno-slijetne staze spajaju sa čitavim svijetom.

“Ovako smo došli do tačke u kojoj je situacija neuporedivo teža za razvoj aerodroma“, kazao je Marić osvrćući se i na dugogodišnji problem sa prostorom koji je, kako je naglasio, krucijalni.

On je rekao da su sa svih strana skučeni.

„U sklopu manevarskih površina nemamo stazu za voženje koja bi nam puno značila u špicu ljetnje sezone, kada slijeće preko 60 aviona u vidnom dijelu dana. Još nemamo noćne operacije na Aerodromu Tivat. To je jedan veliki stres i puno bi nam značilo da imamo i veći broj parking pozicija, kao i sve ono što bi podrazumijevalo cjelokupni koncept aerodroma“, saopštio je Marić.

Govoreći o noćnim operacijama on je podsjetio da je firma Nav Blu uradila procedure i nedvosmisleno potvrdila da se one mogu obavljati uz pojedina ograničenja. Ostalo je da Agencija za civilno vazduhoplovstvo (ACV) pošalje povratnu informaciju koja će, kako očekuje Marić, biti pozitivna.

“Idealno bi bilo kada bi taj noćni start mogao do nekih sat i po do dva poslije sunseta da odradi posao. Više od dva sata smatram da ne bi niko mogao da prihvati, jer Tivat je već postao ekskluzivna turistička destinacija i sada zamislite da imate luksuzni stan u Porto Montenegru, a u ponoć čujete buku motora. To bi bilo nekorektno i imalo bi dalekosežne posljedice“, rekao je Marić.

On smatra da bi u 22 sata i 30 minuta ili u 23 sata noćne operacije morale da budu završene.

„To bi za nas bilo bitno, jer bismo dobili još malo prostora za svoje aktivnosti”, rekao je Marić i dodao da je zastarjelo osvjetljenje još jedan problem koji se tiče noćnog starta.

Na brojnim svjetskim aerodromima neavijacijski prihodi polaku sustižu avijacijske, dok na Aerodromu Tivat, kako je saopštio Marić, nema mjesta ni za jedan najobičniji bankomat, a kamoli za nešto drugo.

“Jednom prilikom sam tokom razgovora rekao da bi najbolje rješenje bilo da ovaj aerodrom počnemo graditi iz temelja. U sklopu toga bi morao da se nađe prostor i za neavijacijske sadržaje koje mi, nažalost, u Tivtu nemamo“, dodao je Marić.

Kako je rekao, dodatni izazov jeste i magistrala Budva – Tivat koja, pored toga što ograničava prostor za širenje aerodroma, u ljetnjoj sezoni zna da bude zagušena i da vozila budu zaglavljena u kilometarskim kolonama.

“I onda nam se dešava da putnik od Londona do Tivta dođe za dva sata, a da nije baš siguran koliko će mu vremena biti potrebno od Tivta do Budve. Nadamo se da će se već tokom ove godine ući u realizaciju tog projekta gradnje jedne moderne saobraćajnice, čime bi se omogućio komfor prilikom dolaska i odlaska s aerodroma“, rekao je Marić.

Svi navedeni nedostaci vode ka tome da je Aerodrom Tivat, pored podgoričkog, jedini u regionu koji nije sertifikovan.

Da bi prešli taj korak, prvo treba otkloniti sve neusaglašenosti.

“Na dijelu praga 14 fali nedostajuća površina dijela osnovne staze, ali i restriktivna površina takozvana RESA. To je nešto što aerodrom ima kao obavezu da uradi u cilju dobijanja sertifikacije. To zahtjeva ozbiljne radove“, objasnio je Marić.

Kada su u pitanju zaposleni na tivatskom aerodromu, Marić je saopštio da su oni najvažniji resurs.

“To je jedan značajan broj profesionalaca koji bi poželio svaki aerodrom na svijetu. Oni su ti koji odrađuju ogroman posao. Žao mi je što na nivou čitave države ne postoji svijest o njihovom značaju, već se samo govori o njihovim platama. Otkad sam ja tamo, a koliko čujem i dosta vremena prije mene, te plate nijesu povećavane, dok obim posla jeste i to u ogromnoj mjeri, a sa njim stres i odgovornost“, poručio je Marić.

On je zaključio da mora biti ponosan na te ljude koji vrhunski rade svoj posao, pošteno zarade svoju platu i obezbijede prihod za čitavu državu.