Zarada na internetu ili Otvoreno pismo ministarki Srzentić

Postoje tri osnovne vrste poslovanja preko interneta: posao preko interneta, biznis na internetu i internet biznis. Iako se manje-više prepliću iste riječi, postoji bitna, suštinska razlika.

Prvu vrstu, danas ćemo o njoj – posao preko interneta – karekteriše najveća razlika i u potpunosti je odvojena od druge dvije kategorije, a odnosi se na sve načine ostvarivanja zarade preko interneta, stavljanjem sopstvenog znanja ili vještina u službu poslodavca koji zauzvrat, zavisno od vrste angažmana, isplaćuje redovnu platu ili honorar po realizovanom projektu.

Ovo se odnosi na ogroman, a i dalje munjevito rastući broj ljudi koji na taj način ostvaruje dodatnu zaradu koja, u najvećem broju slučajeva, premašuje platu na redovnom poslu ili su se, čak u potpunosti prebacili na takav način rada.

Upravo to se najčešće i događa sa svima koji u prvo vrijeme posao na internetu kombinuju sa stalnim poslom. Razloga ima više, a nije ih teško dokučiti.

Zarada je bolja, a sloboda veća. Nema radnog vremena, nema odlazaka na posao, nema šefa nad glavom… Potencijal za rast poslovanja je neograničen, posao se može obavljati sa bilo koje tačke na planeti – iz spavaće sobe, ne izlazeći iz pidžame, iz obližnjeg parka…

Photo: Financier Patisserie

„Radno mjesto“ jednog dana može biti ljetnja bašta Financier Patisserie u njujorškoj Stone street, a već narednog, stara trattoria u mjestu Castelmola na istočnoj obali Sicilije.

Preko interneta se nude IT usluge koje obavljaju programeri, ali to ne znači da je znanje informatike preduslov za rad preko interneta.

Svako može do zarade preko interneta!

Preko interneta rade: fotografi, grafički dizajneri, ilustratori, prevodioci, pravnici, nutricionisti i ljudi koji nude brojne usluge čiji spisak, svakako, ne može stati u jedan kratak tekst.

Čak i toliko dugačak spisak, za nekoga može biti obeshrabrujuć jer ne poseduje neko znanje ili vještinu koju bi mogao da, za nekoga obavlja i isporučuje preko interneta.

Međutim, za nekoga ko želi da počne da zarađuje preko interneta nije prepreka, čak ni to što ne zna da fotografiše, dizajnira, prevodi…

Nedavno pokrenut BESPLATAN servis za osnovnu edukaciju u vezi sa internet poslovanjem, BiznisExpert.com je izdao kratku elektronsku publikaciju sa nekoliko desetina jednostavnih usluga koje se mogu ponuditi i naplatiti preko servisa Fiverr, a koje može da obavlja svako.

Ipak, postoji problem

Problema, zapravo, ima više.

Ipak, sa njima se suočavaju najviše internet preduzetnici – pojedinci čiji se biznis u cjelosti odvija preko interneta i sa, najčešće, ponudom globalnom tržištu.

Žalosna je činjenica da oni moraju da se dovijaju na razne načine i troše ogromnu energiju, vrijeme, pa i kreativnost, samo da bi bili u mogućnosti da na stranicu svog sajta postave dugme za naplatu preko kreditnih kartica.

U Crnoj Gori i zemljama okruženja je veoma teško obezbijediti uslugu „payment gateway“-a, odnosno, servisa koji omogućavaju online naplatu.

Vrhunac tehnološkog anahronizma, političkog autizma i ekonomskog idiotizma predstavlja primjer jednog bivšeg ministra koji je bio zadužen za neki-tamo-internet koji je, sada je to već urbana legenda, globalnom gigantu PayPal-u, u vezi sa njegovim ulaskom u Crnu Goru poručio: “Moraćete da prilagodite pravila našem zakonodavstvu“.

Treba samo zamisliti kako se od našeg ministra štrecnuo Elon Musk koji je osnovao PayPal – najveći online finansijski servis na svijetu, a uz to proizvodi najbolje električne Tesla automobile i svojom kompanijom SpaceX polako preseljava čovječanstvo na Mars.

Da. PayPal funkcioniše u Crnoj Gori, ali samo za slanje novca.

Primanje novca ni dan-danas nije moguće, a to je jedna od stvari koje freelancer-e ne onemogućava da pružaju usluge preko interneta, ali im svakako zagorčava život.

U Crnoj Gori (i najbližem okruženju) ne postoji cjelovit ekosistem za poslovanje preko interneta. Država, kao i za mnoge druge korisne stvari, nije zainteresovana za popularizaciju i edukaciju u vezi sa internet poslovanjem, a o legislativnoj i tehnološko-administrativnoj infrastrukturi da ne govorimo.

Stoga, ovaj tekst se može shvatiti i kao otvoreno pismo ministarki javne uprave, digitalnog društva i medija, gospođi Tamari Srzentić čija poslovna biografija budi nadu, ali niko kome je poznat način na koji stvari kod nas funkcionišu, nema naročita očekivanja.

Pojedinac, makar njegov entuzijazam i namjere bili najbolji, a njegovo znanje i sposobnost nesporni, vrlo brzo biva samljeven zupcima mehanizma koji pokreću lični i partijski interesi.

Vlada je izabrana prije dvadesetak dana, pa je nerealno, čak i nepristojno očekivati da se desi neko značajno poboljšanje, ili makar promjena. Međutim, zaista ne djeluje ohrabrujuće što se i danas, više od tri sedmice nakon izbora, kada na stranici „Sastav Vlade“ kliknete na ministarkin link (i ne samo njen) može vidjeti samo njena fotografija, naslov: njeno ime i prezime, funkcija i akademska titula i beskrajna bjelina prazne stranice.

Srećom, postoje pojedinci koji, uprkos brojnim teškoćama u namjeri da zaradu ostvaruju preko interneta, imaju dovoljno vjere u sebe i beskrajan poslovni potencijal interneta, pa uspijevaju da preskoče, zaobiđu ili sruše prepreke sa kojima se suočavaju i predstavljaju sjeme buduće ekspanzije.

Zašto bi, onda, država bilo što radila?

*Serijal tekstova o preduzetništvu i internet poslovanju pokrenut je u saradnji sa novim servisom BiznisExpert.com koji je posvećen BESPLATNOJ edukaciji u vezi sa internet poslovanjem.