Jovano, Jovanke, na Surčinu sediš, bez pasoša blejiš…

Piše: Nebojša Redžić

U noći kada je šef Wagner grupe Jevgenij Prigožin „pao niz stepenice“ aviona sjeverno od Moskve, svijet je šokirala informacija da bivša potpredsjednica Dritanove Vlade ne može da uđe u najdraži im Beograd „zbog zaštite bezbjednosti Srbije i njenih građana“. Maltene, tretirali su je kao da se Jo Marović zaputila u maticu radi presjedanja ka Moskvi i namjerom da odmah odmijeni Prigožina. A ona je, nesretnica, samo htjela na protest srspske opozicije.

Teško mogu sebe zamisliti u ulozi žene, a još teže u ulozi Jovane Marović, duple potpredsjednice svih Dritanovih nesojluka. Ipak sam pokušao. Da se sa aerodroma “Nikola Tesla” kao ”Jo Marović” obratila čitaocima Portala Aktuelno, to bi valjda izgledalo ovako:

-Dok sjedim u odvojenoj prostoriji, rezervisanoj za neprijatelje Srbije, uz dvije prigušene sijalice i bez pasoša koji su mi uzeli, prvo što pomislim jeste da je moje zaustavljanje naredio lično Aleksandar Vučić. Mora da sam važnija nego što sam mislila da jesam. Kroz glavu mi prolaze Dritan, Porfirije, TU, Open Balkan. I sada shvatam da sam heroina. Nego što! 

Heroina sam jer sam Evropljanima raskrinkala i opanjkala Open Balkan. Jer sam eskivirala sjednicu Vlade na kojoj je usvojen nacrt „temeljnog“ ugovora. Zato što sam dala ostavku na oba potpredsjednička mjesta Dritanovih nesojluka – mjesto u Uri i mjesto u Vladi. Konačno, heroina sam jer sam se zamjerila Vučiću kada sam mu najviše bila potrebna. Srpska opozicija, dok blokira autoputeve, nosiće me na ramenima. Kad već nijesu Dritana…

Sve to govorim sebi dok u polusnu u Tviter ukucavam poruku zbog koje će građani Crne Gore masovno izaći na ulice da proslave patnje svoje heroine na aerodromu u Surčinu. Dritan i Jakov će uputiti protest Srbiji. Slaviće me vascijela Crna Gora! Herionom će me načiniti niko drugo do Aca Vučić, isti onaj kome sam bespogovorno služila, a onda odlučila da mu stanem na put. Heroina sam, bre! Ovaj divan san se nastavlja…

Onda se probudim iz sna i shvatim da moja država nije uputila protestnu notu Srbiji zbog zabrane ulaska meni. Dritan se nije oglasio, ali zato jeste Jakov. Opet mu je neko nepismen napisao tvit. On će meni da imam „različito političko mišljenje“ i da sam „kritički nastrojena prema vlastima i politikama“. Što me brani, kad me ne odbrani, pitala bih sad Jakova da sam i dalje neko i nešto. Ali, nijesam. Samo sam „bivša“. 

Ne pamtim snove, ali dok sam sanjarila ukazao mi se predak. Možda đed, prađed, ne sjećam se lika. Samo znam da je šaputao nešto tipa: Jo, ti si ušla, a nijesi smjela u Uru. Ti si slavila pobjedu 30. avgusta sa tuđinskijem zastavama. Ti si ušla, a nijesi smjela u Dritanovu Vladu. (To pogotovo nijesi smjela!) Ti si bila u toku sa izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti i sve što si imala o tome da kažeš jeste da su „građani umorni od crkve“. Ti si znala da ti šef priprema tajno, kukavičko potpisivanje „temeljnog“ ugovora i sve što si imala da kažeš jeste da nećeš doći na sjednicu Vlade kad se o tome bude odlučivalo. I nijesi došla. Ali si došla već na sljedeću, zar ne? Ti si znala da tvoja Vlada u kojoj si potpredsjednica, namjerava da preda Srbiji crnogorske manastire, crkve i grobove predaka! I ćutala si. Ćutiš i danas. Znaš li Jo, da se i moj grob vodi na beogradsku Patrijaršiju? I znaš li kakve je sve gadosti učinjela Vlada kojoj si bila potpredsjednica? Ostade li u tebi išta naše, crnogorsko, dijete moje?!

U tom trenutku, srpski žandarm mi je vratio pasoš. Avion za Podgoricu samo što nije poletio. Shvatam da nijesam postala ni novi Prigožin, ni heroina. Kroz glavu mi je prolećelo da me je Vučko pustio niz vodu. Mislim da me je kaznio jer sam izdala Abaza. Neki mi kažu da sam ga prekasno izdala. Nije više ni bitno. Ovo je bila posljednja noć mog života kada se mnome bavila matica svih Srba, kada me je pomenuo predsjednik Jakov i kada sam na tren zasjenila Prigožina. A onaj predak u snu me je dokrajčio. Dobro je da je svemu kraj. Ipak je bolje biti Jo, nego heroina. Pušti đaola. 

Vaša Jovana

*Napomena: Tekst je satiričnog karaktera i nema za cilj širenje lažnih informacija, već samo predstavlja nadrealistički osvrt na devijantna društveno-politička zbivanja.