Povežite se sa nama

Politika

ČEKAJUĆI OBJEDINJAVANJE SUVERENISTIČKOG BLOKA: Kako spojiti nespojivo?

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Samo politički slijepci ne žele da prihvate neumitnost činjenice da DPS jeste jezgro suverenističkog bloka, ali da ne čini 100 odsto toga bloka. Naprotiv. Vojska apstinenata, gro glasača URA-e koji se sada biju šakama u glavu, kao i manji dio glasača Demokrata, na proteklim izborima bi glasali za neku crnogorsku stranku koja nije DPS – da je takve stranke bilo. A nije. Naravno, ako izuzmemo dvije socijaldemokratske partije koje su kod suverenista koji osjećaju animozitet prema DPS-u, zbog dugogodišnjeg učešća u vlasti čak na lošijem glasu od Đukanovićeve stranke

Piše: Nebojša Redžić

“Lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović trebalo bi da napusti stranačku politiku i prestane da bude balast proevropskoj i državotvornoj Crnoj Gori”, izjavio je ovih dana programski koordinator Građanske inicijative  “21.maj” Rade Bojović.

Ova izjava dugogodišnjeg suvereniste, osnivača nekoliko stranaka i nekadašnjeg koordinatora Pokreta za nezavisnu Crnu Goru uoči referenduma 2006. godine, odjeknula je usred čudnog zatišja u kojem se posljednjih sedmica našla crnogorska politička scena.

Ne ulazeći u vrijednosne, političke i etičke kvalifikacije na kojima je Bojović zasnovao svoj stav, izvjesno je da njegov istup ima opravdanje u traženju otklona Građanske inicijative 21.maj, (kojoj dugododišnji opozicionar sada pripada) u odnosu na Đukanovićevu DPS. Ipak, činjenica da je “21.maj”, po svemu sudeći buduću političku partiju, nakon Bojovićeve izjave napustilo nekoliko poznatih imena iz rukovodeće strukture, pomalo zbunjuje.

Elem, ako je GI “21. maj” osnovana sa ciljem da popuni upražnjeni prostor na dijelu političke scene Crne Gore koji čine “nesvrstani” suverenisti, onda Bojovićevo distanciranje od DPS-a, ima rezon. Posebno ako govorimo o pozicioniranju uoči nekih budućih izbora i potrebi da se opravda svrha osnivanja i postojanja nove političke strukture. Jer, ako su svi njeni lideri pobornici politike kakvu vodi DPS, a njeno članstvo oduševljeno Đukanovićevom politikom, postaje osnovanim pitanje: a zašto su se onda uopšte i osnivali?

Veliki potencijal neiskorišćenih suverenističkih glasova

Posebno u svijetlu činjenice da ih bije glas da je DPS „imao svoje prste“ prilikom osnivanja GI „21.maj“!

DPS nije 100 odsto suverenističkog bloka

Ako na trenutak obrnemo stvari i pretpostavimo što bi bilo da je Bojović dao intervju u kome bi iznio slavopojke o najjačoj suverenističkoj partiji kakav je DPS, ili o njenom lideru, sasvim je izvjesno da bi već istoga dana popodne mogao da stavi ključ u svoju Građansku inicijativu koja nosi ime najljepšeg crnogorskog datuma.

Dakle, sve ovo otvara dilemu šta bi, zapravo, podrazumijevalo „objedinjavanje suverenističkih snaga“, koje u tekstu svoje ostavke na članstvo u Savjetu „21.maja“ pominje Novak Adžić. Ako bi to objedinjavanje značilo široku koaliciju suverenističkih snaga koju bi predvodio DPS, a ostali ih bespogovorno i bezrezervno slijedili, onda bi slobodno moglo da se konstatuje kako iz izbornog poraza 30. avgusta lani, suverenisti nijesu naučili ništa!

Samo politički slijepci ne žele da prihvate neumitnost činjenice da DPS jeste jezgro suverenističkog bloka, ali da ne čini 100 odsto toga bloka. Naprotiv. Vojska apstinenata, gro glasača URA-e koje se sada biju šakama u glavu, kao i manji dio glasača Demokrata, na proteklim izborima bi glasali za neku crnogorsku stranku koja nije DPS – da je takve stranke bilo. A nije. Naravno, ako izuzmemo dvije socijaldemokratske partije koje su kod suverenista koji osjećaju animozitet prema DPS-u, zbog dugogodišnjeg učešća u vlasti čak na lošijem glasu od Đukanovićeve stranke.

Ono što iz svega proizilazi, a što je za sada shvatio samo Rade Bojović, jeste da suverenisti – sve i da među njima ima jedinstva i saradnje (a nema) – na neke buduće izbore moraju izaći u najmanje dvije kolone. Tu, čak, nije ključni problem (ne)saradnja stranaka, koliko članstvo koje je poprilično isključivo.

Podijeljene emocije kada su u pitanju stari kadrovi DPS-a

Moguće je da nekome smeta ili ga boli činjenica da svi suverenisti ne vjeruju DPS-u. Slikovito, to je otprilike ona situacija kada je Filip Vujanović došao na belvedersku barikadu, pa mu je više od polovine okupljenih dobacivalo i ružilo ga u stilu: „vi ste krivi za ovo što nam se dešava“, a tek nešto manje od polovine – aplaudiralo.

Da bi suverenističke stranke zaista izvele pobjedničku matematiku po kojoj bi se na vlast jednom vratila ona Crna Gora koja je bila dominantna na referendumu 2006., mnogi bi akteri te politike morali da spuste svoj ego sa lovćenskih visina na nadmorsku visinu Budve. A tako nešto – govori nam iskustvo iz tri posljednje decenije – nikada nije bilo moguće.

Mada, ruku na srce, ni Crna Gora čak ni za jedinstvenog DPS-a nije bila tako duboko u blatu, kao što je danas. A nužda, valjda, zakon mijenja.

DPS još ne želi vanredne izbore

Konačno, dolazimo do pitanja koje je u svemu možda i najtužnije po izvorne i iskrene suvereniste: koliko se, zapravo, u DPS-u, ali i u većini ostalih suverenističkih struktura, razmišlja o strategiji nastupa na nekim budućim izborima?!

Ili još gore – koliko se indenpendističke stranke uopšte trude da do vanrednih izbora uopšte dođe?

Zabavljeni nekim drugim brigama, prvenstveno prebacivanjem „svog“ novca u Ujedinjene Arapske Emirate, mnogi akteri donedavne političke scene iz najjače crnogorske partije, teško da uopšte imaju vremena da razmišljaju o ovim temama. Štoviše, sve je više glasina da se potajno radi na daljem usitnjavanju suverenističkog bloka, jer mnogo toga ukazuje da bi bivši premijer Duško Marković mogao da osnuje svoje stranku.

O objedinjavanju SDP-a i SD-a, svjesni su toga oni koji ih poznaju, u ovom trenutku nema ni govora. Stranke manjina razapete su između nagoviještenog poziva da uđu u Vladu i sporadičnog razočaranja zato što taj poziv nikako da stigne. Uzgred, oni koji su vični matematici smatraju da bi upravo stranka koju bi činili SDP, SD i manjine, mogla da pokupi sijaset glasova, posebno onih koji bi potencijalno mogli biti rasuti.

Najbolnije u svemu jeste saznanje da DPS, za sada, nije učinio ništa da se reformiše i pročisti od kadra čiji svaki novi medijski nastup dodatno kompromituje tu stranku upravo pojačavajući onu pukotinu koja ih je dovela do izbornog poraza prije više od godinu.

Nereformisani i okamenjeni DPS, koji je u međuvremenu izgubio mnogo preletača koji su im godinama davali privid da su njihovi glasači, u ovom trenutku, osim harizmatičnog predsjednika i nekoliko poletaraca koji su samo dali nagovještaj da se na njih može ozbiljno računati, ne izgleda kao snaga koja je spremna za izbore.

I upravo to odsustvo na i nagovještaj da oni žele da reformišu i modernizuju stranku, djeluje destimulativno na svakog iskrenog suverenistu.

Što je najgore, suverenisti koji su sumnjičavi prema DPS-u, čak su bliskiji mišljenju da ta stranka prije priprema teren za neku nadrealnu koaliciju sa Demokratama i URA-om, negoli sa strankama crnogorske provenijencije.

Upravo stoga, nije Rade Bojović udario po Milu Đukanoviću zato što prema njemu gaji negativne emocije, ili ne priznaje njegove suverenističke zasluge, već zato što je shvatio da snage crnogorske orijentacije, sa starim načinom djelovanja nemaju mnogo šansi da krenu u novu misiju emancipacije Crne Gore čije su temelje aktuelni apostoli, već žestoko urušili.

Izvor: Aktuelno

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
1 Komentar
Prijava
Notifikacija
guest
1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najviše glasova
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Zekovic Bobo
Zekovic Bobo
21.10.2021. 15:10

Nije problem nikakav sto je Rade Bojovic “udario ” po Milu Djukanovicu, ali motiv koji je iskoristio za “udar” i nacin na koji je artikulisao taj “udar” moze se posmatrati kao niski, podmukli udarac, karakteristican za ulicarske metode djelovanja neistinoljubive, zlonamjerne GrantoMansovke. O kapacittima i pretenzijama da DPS bude predvodnik objedinjavanja suverenistickih snaga na ovom mjestu je nepotrebno raspravljati. Medjutim, umjesto “udara” na Mila Djuknovica, Rade Bojovic i “21 maj” mogli su pokrenuti bar inicijativu da se razgovara o zajednickom, sinergetskom djelovonju suverenistickih snaga Crne Gore.
Unaprijed prezrivo otpisivati “harizmaticnog Predsjednika Crne Gore i nekoliko poletaraca koji ne daju garanciju da nesto vrijede” i prikljucivati se zlim SND, PzP, DNS, URA, Demokrate , SPC i Srbija, u satanizovanju DPS upravo i jedino zbog dokazanog suverenistickog stava u odnosu na CG, upucuje na skrivene namjere i teznje “21 maja” koje nijesu zdrave. Od starta je kod “21 maja”, uocljiva zelja dominacije u suverenistickom pokretu, sto samo po sebi nije neka graska, ali jeste kad zbog te teznje diskredituju i omalovazavaju ostale suverenisticke grupacije i gradjane, pritom ih neminovno guseci i sputavajuci. Uostalom, bilo bi prljavo i nedostojno u ovom momentu anallizirati i analizirati rad “vjecnih” crnogorskih suverenista i lidera ka naprimjer Miodrag Zivkovic, Purko Ivancevic, Rade Bojovic, Miodrag Vlahovic jer bi imalo mnogo sto sta da se odvratno rekne, ali to nije razlog da se u ovom momentu nesto takvo kaze, a nije ni svrsishodno. Svaki covjek i svaka politicka grupacija moze grijesiti, ali ako se na greskama nauci nesto sto ce doprinijeti dobru Crnoj Gori, onda se moze pricati o tome dobrom. To je potrebno Crnogorskom demokratskom drustvu, Na greskama se ucinti, zbog gresaka se ne sukobljavati na stetu Crne Gore, a stvoriti uslove da oni koji su grijesili objasne to u pravnoj proceduri uredjenog demokratskog drustva. Eviva Montengro iz srca i duse, nijesu Crnogorci beskrajno, oni kako bilo koji vjetar puse.. Hvala administratoru ako mi objavi prilozeni komentar.

Sponzor

Najčitanije