Je li došlo vrijeme prava na pobunu?

Piše: Milenko A. Perović

Ovo što danas vlada Crnom Gorom još nije viđeno u povijesnim iskustvima i teorijskim refleksijama upravljanja državom. Kao daleki potomak AB kontrarevolucije, ovo je došlo do vlasti antidemokratskim „događanjem naroda“ s litijskim karakteristikama. Dokopalo se vlasti anticrnogorskim djelovanjem spoljašnjih činilaca, ali i izuzetno lošom i kapitulantskom politikom bivše vladajuće nomenklature!

Po načinu i svrsi vladanja, ovo što vlada ne zaslužuje da bude oslovljavano drukčije nego tradicionalnim crnogorskim neutrumom. Smislio ga je jezički genij crnogorskog naroda da bi pregnantno izrazio semantiku najdubljeg prezira i gađenja prema svemu fukarskome!

Od potonjih parlamentarnih izbora Crna Gora nema legitimnu vlast. Zaludu su se domaći i strani politički činioci trudili da organizovanoj kriminalnoj grupi koja se dokopala vlasti priznaju legitimnost „izborne pobjede“ i dijaboličnog održavanja na vlasti. Nije se ta grupa mogla odmaknuti od klerofašističkog humusa iz koga je izrasla!

Ovo što vlada Crnom Gorom je kvislinška vlast na daljinskom upravljaču. Upravljač drži beogradski diktator u saradnji s patrijarhom Crkve Srbije i moskovskim agenturama. Udruženim snagama od Crne Gore prave anti-državu!

Po personalnom sastavu ovo što se dokopalo izvršne vlasti, što čini parlamentarnu legislativnu većinu, što je zagospodarilo pravosuđem, tužilaštvom, policijom, državnim aparatom, prosvjetom, zdravstvom, kulturom, medijima etc. – što je probrano da bude uslužni kvislinški servis stranih anticrnogorskih interesa – nije moglo biti šta drugo do kakistokratija!

Da ne bi bilo hermeneutičkih nedoumica, valja jasno kazati: Crnom Gorom danas vlada – tačnije, pomaže tuđinu da njome vlada – ono što je u njoj najgore po antropološkim i moralnim mjerilima! Kao i uvijek kad je bilo zgode da se u njoj ispile kvislinzi, danas su „crnogorski“ kvislinzi skupina najgorih mogućih antropoloških idiosinkrazija. Danas su se ovi anatenjaci „od zla oca i od gore majke“ namnožili kao nikad!

Odnosom prema ustavnosti, zakonitosti i pravnoj sigurnosti ovo što vlada bez ikakve sumnje može se definisati kao mafiokratija. Ovo je uspjelo ostvariti ono zbog čega je stalno kritički udaralo na prijašnju političku nomenklaturu. Ovo je načinilo od države smrtonosnu sintezu državne moći s mafijaškim karakterima i namjerama!

Kompendij djelovanja ovoga što se dokopalo vlasti nije sadržan u Ustavu, nego  u Krivičnom zakoniku Crne Gore. Sadašnji vlastodršci ne drže se Ustava i zakona. Oni ponajviše čine ono što Krivični zakonik izričito zabranjuje. Na sve što čine ili propuštaju činiti direktno su primjenljiva  konkretna krivično-pravna određenja bića krivičnog djela!

Crnom Gorom vladaju kriminalci koji su se dokopali svih poluga moći države! Njihovi psihološki profili ni po čemu se ne razlikuju od najprimitivnijih i najglupljih sitnih kriminalaca. Oni se javno razmeću time što im može biti da bahato gaze granice između kriminala i zakona! Ponose se svojim nepočinstvima i ostvarivanjem najinfantilnijih snova.

Osiljeni su u neskrivenom kriminalu, jer ih je ošamutilo trenutno pośedovanje moći pa im se čini da će to vječito trajati! Pokazuju uvjerenje da ih niko u Crnoj Gori nikada neće pozvati na krivičnu odgovornost, nego da će ih stalno štititi ruka beogradskih i moskovskih gazda!

Raster njihovih kriminalnih radnji pruža se od šverca duvana i „državne“ prekrađe zaplijenjenog duvana, preko permanentnog narušavanja spoljašnjeg i unutrašnjeg suvereniteta države do otvorene izdaje države, veleizdaje, razaranja temelja državnog opstanka i kriminalnog rada na uništavanju njene nezavisnosti i suverenosti.

Ne bi ovo što je uzurpiralo vlast u Crnoj Gori bilo egzemplarno kad bi se ono samo divljački ispoljavalo kao kakistokratska i mafiokratska ološ. Mnogo gore od jednoga i drugoga, uistinu, najgore što se može zamisliti u političkom biću jednoga društva, jeste činjenica da se ova ološ slijedi klerofašističku ideologiju! Ona je čedo velikosrpskog nacionalizma i klerikalnog svetosavskog fašizma. Zato joj je Crna Gora nepodnošljiva u svakom obliku. Zato na svaki način hoće da je uništi!

Crna Gora je danas planetarno egzemplarna po političkoj patologiji. Protiv njenog državnog postojanja radi cjelokupna vladajuća državna struktura i sva velikosrpska klatež u njoj. Protiv njenog postojanja regrutuju se i dezorijentisane i zavedene crnogorsku budalčinu „s kašom u glavi“, lakomci koji bi i rođenu majku prodali, ali i korumpirani „predstavnici“ manjinskih naroda.

Može li se ovo anticrnogorsko zlo maknuti s vlasti legalnim institucionalnim i demokratskim sredstvima?

Partije koje se deklarišu kao suverenističke – koje programski i politički rade na očuvanju suverenosti i nezavisnosti Crne Gore – riječju i djelom deklarišu institucionalni demokratski način smjene dosadašnje anticrnogorske vlasti. Njihova vođstva vjeruju da se sadašnja kakistokratska, mafiokratska, kriminalna i klerofašistička vlast može smijeniti u legalnom izbornom procesu.

Ako se uistinu razumije s kakvim se zlom Crna Gora suočava od avgusta 2020. godine, nade suverenističkih partija su potpuno neosnovane! Ko razuman može očekivati da će grupacija velikosrpskih četničkih partija – koja je na parlamentarnim izborima 2020. godine koristila sva moguća prljava, nedemokratska i nelegitimna sredstva da dođe na vlast – odjednom promijeniti svoju ćud i prihvatiti pravila poštene demokratske izborne utakmice?

Kad su Musolini i Hitler došli na vlast u svojim zemljama (uostalom, kao i svi potonji nacifašistički režimi po svijetu) jasno su  pokazuju da demokratska trava više ne raste tamo đe zagospodari nacifašizam! Na najciničniji i najotvoreniji način otkrio je to Gebels: Kad jednom uđemo u institucije vlasti, iz njih ćete nas moći iznijeti samo s nogama naprijed!

Iluzorno je očekivati da bi četničke partije u Crnoj Gori mogle mirno predati vlast i „na svojim nogama“ izaći iz državnih institucija i demokratski ih predati suverenistima! Ne može se to očekivati, jer njihova je ćud klerofašistička! Ne može se to očekivati ni zato što su ih na vlasti u Crnoj Gori instalirali i njima trajno gospodare srpsko velikodržavlje iz Beograda i ruski geopolitički interesi.

Oni nijesu Crnu Goru uveli u političku krizu, nego u radikalnu krizu temelja njenog državnog opstavka. Ko bi razuman mogao vjerovati da ovo anticrnogorsko zlo neće svim silama raditi da dovrši zadatak koji mu je postavljen i do temelja uništiti Crnu Goru kao državu!

Ko bi politički pismen mogao očekivati od crnogorskog četništva i njegove beogradske i moskovske centrale da pomognu daljnji demokratski razvoj Crne Gore i njeno građansko i državno utemeljivanje. Nijesu oni tu da Crnoj Gori pomognu, nego da je unište!

Šta preostaje suverenističkim snagama u borbi protiv anticrnogorske vlasti?

Nju nije moguće „dovesti poznaniju prava.“ Nije je moguće spriječiti u njenim zlim namjerama djelovanjem kroz „institucije sistema.“ Nije je moguće pobijediti na izborima, jer će ona sve izbore pokrasti i oteti! Sistem je u njenim rukama. Ona je sistem! Svrha joj je da uništi svaki crnogorski sistem, a ne da sistemski i sama bude smjenjiva!

Suverenističke parlamentarne partije za dvije i po godine od parlamentarnih izbora nijesu uspjele pokvariti destruktivni posao vladajućem četništvu. Nijesu ni okrznule njegovu moć. Nijesu bile sposobne da stvore svoju Vladu u śenci ni da permanentnom žestokom kritikom u javnosti osnaže otpor prema vladavini četnika. Nijesu one ni pomišljale na ozbiljni vaninstitucionalni otpor fašizaciji društva. Suverenistički „knezovi nijesu radi kavzi“, jer kalkulišu da bi lično mogli više izgubiti, nego dobiti!

Suverenističke partije pokazale su beskrajnu trpeljivost pred mnoštvom prizora najdirektnijeg četničkog uništavanja svega što čini Crnu Goru. Međutim, umjele su uspješno da uguše svaki začetak spontanog suverenističkog otpora vladajućem četništvu. Valjda su se bojale da će im neko preoteti prvjenstvo i da se u suverenističkom pokretu može „ispiliti „nešto smjelije“ (M. Lalić), što bi im ugrozilo tapiju na suverenizam!

Neka su žive i zdrave samoproklamovane suverenističke partije, ali suverenističko građanstvo u spasavanju države od četništva nema se na koga osloniti do na sebe! Njemu preostaje akcija odozdo, iz bića crnogorskog suverenizma. Preostaje mu spontano organizovanje patriotskih snaga – neopterećenih partijskim oportunizmima, kalkulacijama, kunktatorstvima i kukavičlucima – na temelju legitimnog prava na masovni građanski otpor sadašnjoj vlasti i njenom uništavanju Crne Gore.

Suverenistička Crna Gora mora krenuti putem ostvarivanja prava na građansku neposlušnost s nenasilnim metodama kojima bi se onemogućavale i paralisale odluke organa anticrnogorske vlasti i njena antidržavna politika. Ona se mora usmjeriti na opstruiranje rada Vlade, pravosuđa i parlamenta, organa lokalne samouprave, državnog aparata i cjelokupnog javnog sektora.

Neosporno je i nužno suverenističko pravo na pobunu (ius resistendi). Isključujući oružanu pobunu, ono implicira pravo da se svim sredstvima štiti država koja je ugrožena od  četničkih uzurpatora. Ako misli sačuvati državu i vlastitu slobodu, crnogorsko građanstvo mora ustati protiv vlasti koja ignoriše Ustav i zakone. Na ostvarenje ovoga svoga prirodnog ljudskog prava, građanstvo je prisiljeno kao na krajnje sredstvo (ultima ratio). Ono ima pravo da anticrnogorsku vlast izbaci iz institucija države. Ima pravo da je izbaci ne s nogama naprijed, nego ”sve s noge na nogu!”

Ne učini li to, nek se priprema za pitanje potomaka: Đe ste bili kad vam je ološ uništavala državu?