DRITAN U GLUVOJ SOBI: Kroćenje kriminalaca

Piše: Nebojša Redžić

Počinjem pomalo da razumijem Dritana Abazovića što je posegao za rušenjem Vlade u kojoj je bio potpredsjednik i koordinator službi bezbjednosti. Nije lako biti na čelu strukture u kojoj se nalazi najmanje pet kriminalnih grupa. Još je veći problem ako dozvoliš da takve grupe neobučene krenu da obave zadatak, pa se desi nešto nepredviđeno. Kako tada izaći na oči Joanikiju? O Porfiriju da ne govorimo. Obraz okiđeni.

Sve sam sigurniji da je ona fotografija iz VAR sobe u noći koja je prethodila pokušaju ustoličenja tuđinskih popova, montirana. Još sam sigurniji da ta soba u kojoj glavnu riječ drži Marko Milačić – nije uopšte konsultovana. Moguće je da joj je dozvoljeno tek da analizira odluke koje je donosio neko drugi, neko profesionalniji i neko posvećeniji ”srpskoj stvari”. Mogli su tek toliko da odgledaju skraćeni snimak, bez uticaja na konačnu sudijsku odluku.

Uostalom, na fotografiji na kojoj je sve nejasno, jedino je izvjesno da u prostoriji nema ni Abazovića, ni Kneževića, ni Rakonjca, ne vidi se niko iz BIA-e, čak ni dva najvažnija popa. Oni su, saznajemo iz pouzdanih izbora, bili smješteni u posebnoj prostoriji koja je, za tu priliku, bila osveštana. Nezvanično, nazvali su je Gluva soba, a njoj se nije mogao promaći čak ni prvi policajac Brđanin, jer mu je Rakonjac samo koji tren ranije zaprijetio da će mu iščupati grkljan.

Niđe nebo nije SKY kao kad Dritan zove Acu

Teško je držati na vezi najmanje pet kriminalnih grupa spremnih da zapale Cetinje i ”rastjeraju bagru”, razmišljao je te noći Dritan dok je krišom posmatrao koliko energije u taj zadatak ulaže Petar Knežević. Posebno zabrinut zbog toga što su te grupe, kako reče „neobučene“. Još manje je bilo zahvalno raportirati o svakom potezu Aci preko SKY aplikacije za koju je Dritan znao da je bezbjedna.

Neko neupućen pomislio bi da je Knežević u trenucima dok je koordinirao kretanje kriminalaca bliskih Crkvi brinuo za sudbinu građanskog mira u Crnoj Gori, davao sve od sebe da ne legne krv, da se ne pusti nijedna dječja suza. Dobro de, može pokoja suza ako su djeca sa Cetinja. Pa što i da pogine 10 ili 15 Crnogoraca, smirivao je stvar ministar koji je obrazložio da to ne bi bilo loše čak ni sa ekonomskog aspekta. Odmah su ga izbacili iz sobe i poslali tamo gdje je VAR, jer što će tu ministar koji barata tako malim brojkama?!

Veliki problem koji je oduzeo najviše vremena organizacionom odboru za desant na Cetinje bio je, dakle, neobučenost kriminalaca pod sopstvenom komandom. Zar da dozvolimo da ljudi tamo krenu srcem i izginu? Nije dovoljno imati pancir, hekler i dobru volju da ubijaš Crnogorce, objašnjavao je Knežević, zabrinut za sudbinu beranske, bjelopoljske, nikšićke, novske i barske grupe. Uostalom, Manastir je pun obučenih kriminalaca, pa nema razloga da rizikujemo, zaključeno je.

Dok su ljudi iz BIA-e zamišljeno ćutali, pravdajući se da ne poznaju „te vaše unutarspske odnose“, Knežević je britkim tonom kazao da će biti onako kako oni kažu. Uzgred bi on i Rakonjac razmijenili po koju riječ na nakoj čudnoj mješavini engleskog jezika sa bjelopoljskim izgovorom, evociravši uspomene na svoju obuku sa američkim fokama.

”Budite reljaksirani, sve će biti dobro”, tješio ih je budući premijer dok je zaglušujući zvuk helikoptera parao tišinu Gluve sobe. Pop Prle žalio se da se nikada nije vozio helikopterom, a pop Jocika objašnjavao je kako se jednom u Nišu spuštao padobranom zajedno sa Mijajlom Backovićem i Sorajom. Sve je bilo spremno za ustoličenje po svetosavskim kanonima.

-Daj mi još dva šaržera – povikao je Rakonjac jednom popu zaduženom za naoružanje koji je stajao sa strane besposlen, jer je sve bilo spremno nekoliko dana ranije.

-Aj, pa napravite neki seljfi u helikopteru, pokušao je da ih ohrabri Dritan dok su se lokne njegove kose uvijale pod prepelerima letilice koju je obezbijedila ministarka Injac. Bilo je 9 sati i 30 minutra kada se helikopter vinuo u nebo i zaputio u pravcu Budve, da bi izbjegao komitske dronove, snajpere i dimne bombe.

Preko SKY aplikacije Dritan je obavijestio Acu da sve teče po planu i da će na kraju svi biti ponosni.

Abazović je počinio krivično djelo

Nije lako biti veći katolik od pape. Upoznao sam u životu dvojicu. Jedan je bio etnički Hrvat iz Splita, zvao se Pere i bio u vrijeme ratova u ex YU veći Srbin od Srba. Drugi je bio iz Prištine, etnički Albanac koji je od malena želio da bude Srbin. Tješilo me samo što se prezivao Morina i imalo mu je po kome doć. Ali, po kome je došlo Dritanu? Otkud potreba tom mladom čovjeku da pogazi sve ono što je skupina plemenitih osobina naroda iz koga potiče? Zašto mu ni gordost, ni besa, ni država u kojoj je rođen ne znače ništa do poligon za bestijalno gaženje po njenoj tradiciji i služenje tuđim interesima?

Naravno, ne bi takvo ponašanje bilo tragično, štoviše, bilo bi čak i legitimno, da nije u pitanju osoba koju je sticaj nekih čudnih okolnosti izbacio u političku orbitu. Nakon što je bio neuspješan potpredsjednik Vlade koju je poput cunamija pogodila sve vrijednosti Crne Gore, neko je smislio da se reciklažom njegovih nedjela, može načiniti dobar premijer neke nove Vlade.

U redu. Prihvatiš novu realnost, daš mu priliku da se prikaže u drugačijem svjetlu, pomisliš da želi da se promijeni, a on izađe pred tv kamere i kaže da „slučaj Knežević“ nije bitan!

Za njega, to je „odlično izvedena akcija“. Zbog te „akcije“ Zapad je srušio Krivokapićevu Vladu. Sve ukazuje da je toga dana izvršen državni udar, jer je komandni lanac crnogorske policije Abazović – Sekulović – Brđanin ignorisan. Akciju je, ispostavlja se, organizovala BIA sa djelovima crnogorske policije.

Te noći i jutra, Dritan Abazović je činjenicama koje su isplivale pojavom snimka na kome govori Petar Knežević, počinio najmanje jedno krivično djelo.

On sada ima dvije mogućnosti:

– da prizna da je u akciji “uklanjanja bagre” bio sklonjen i da su komandni lanac preuzele bezbjednosne službe iz Beograda;

– ili da, ukoliko i dalje tvrdi da je hijerarhija poštovana, preuzme odgovornost za organizovanje kriminalnih grupa koje su bile u pripravnosti, spremne da obezbijede čin ustoličenja tuđinskog popa. Pod njegovom komandom.

Obje varijante ga diskvalifikiju sa pozicije na kojoj je sada i daju dovoljno osnova da podnese ostavku i suoči se sa krivičnom odgovornošću. U prvoj varijanti zbog veleizdaje i neprijavljivanja krivičnog djela, u drugoj zbog učestvovanja u njemu.

Svaki pokušaj relativizovanja, minimiziranja ili zataškavanja suštine akcije na koju je ponosan, ne smije mu se dozvoliti. U državi vladavine prava, ili onoj koja pretenduje da to bude, svi sudski slučajevi su jednako važni. U onoj kojoj je Dritan premijer, samo u njegovoj mašti slučaj Knežević može zasjeniti Medenicu, ili Lazović Kneževića. Stvarnost je, na njegovu žalost drugačija i po njega nimalo relaksirajuća.

A montaža? Montažom tona možete sve, ali ne i dodati dijelove koje govornik nije rekao. Knežević sasvim jasno locira pet kriminalnih grupa, govori na što su spremni i jasno (klasičan govor mržnje i rasizam)  kvalifikuje one koji su na drugoj strani barikade. Tvrdnja da ga je neko oponašao, teško da bi mogla proći i u nekom podgoričkom vrtiću.

Ukoliko Abazović i Knežević iz ove afere izađu neokrznuti, država Crna Gora biće još jednom ponižena i posramljena. Stvari za sada idu u tom pravcu. Na potezu je Tužilaštvo.