Connect with us

Komentar

KLETVA: Kad “živo meso otpada” zato što ne volite majčicu Rusiju

Published

on

Što je to onda, koji vrag, đavo ili mađije, učinio da se većina građana Crne Gore, među kojima i desetak procenta dotadašnjih glasača DPS-a uroti protiv vlastite države i pod parolom “drž’te lopova”, pomogne da se 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, 60 manastira i oko 650 crkava prepiše na beogradsku Patrijaršiju i pravno oduzme od države u kojoj grade vlastitu egzistenciju?

Što mislite, kako biste izgledali nekom ambasadoru koji stoluje u Podgorici, ako biste mu pokušali objasniti da se jedna zemlja iz dana u dan urušava i postaje karikatura države koja je čvrsto hodila ka evropskim integracijama – zbog kletve?!

Gledali bi vas bijelo dok biste ih ubjeđivali da su, pogotovo u protekloj godini, u toj zemlji odbijali da rade svoj posao policajci, inspektori, sudije, izvršitelji, poslanici…Samo zato što bi ih ON prokleo da će im se, ako učine ono što im je u opisu posla- srušiti i dom i potomstvo!

Kletve su duboko utkane u tradiciju i biće crnogorskog naroda. Istina, češće je bilo važno ko ih izriče, nego što kaže. Proklinjalo se tako śeme, sedam koljena, porod, familija…Ali, nikada to nije zvučalo strašno i zloslutno kao kad ON izrekne!

I uvijek je išao korak dalje:

“Ko sruši (nelegalni objekat), Bog ga srušio…i njega i njegovo potomstvo”, pa (ako ne voli Rusiju) “živo meso od njega otpadalo”… ili, (zbog nečega) “bio proklet tri puta i tri hiljade puta”..

U najvažnijim trenucima novije crnogorske istorije, Risto Radović zvani Amfilohije, presudno je svojim kletvama uticao ne samo na formiranje svijesti i donošenje odluka prosječnog crnogorskog glasača, nego i na aktuelne procese koji državu lagano vode bespućem.

Instrument vladanja u nedostatku zakona

Teokratski karakter crnogorske države, vrijeme kada su svjetovna i duhovna vlast bili u rukama jednog čovjeka – vladike, učinio je da molitva, kletva i zakletva budu osnovno sredstvo kontrole i moralne regulacije društva. Tako su se čuvali red i mir u situaciji kada nije bilo zakona i pravnih propisa, što je trajalo sve do 1851. godine i uvođenja sekularne države. Kletva je tako, u rukama vladika, postala instrument vladanja, u nedostatku zakonskih normi.

Sve do instaliranja mitropolita Amfilohija na tron Svetog Petra Cetinjskog 1991. godine od strane velikosrpskih centara moći, kletva je u Crnoj Gori bila lišena “snage” autoriteta nekoga koji bi je mogao izgovoriti sa pozicije koja bi običnom građaninu ulivala strah. Svodila bi se na običnu građansku komunikaciju i gotovo benigne situacije obećanja da će se neki dogovor realizovati.

Neizgrađene državne institucije i pad vjere u vladavinu prava, uporedo sa jačanjem pozicije Srpske pravoslavne crkve i njenog mitroploita u Crnoj Gori (zahvaljujući podršci DPS-a), doveli su do slabljenja crnogorskog identiteta i prelivanja dobrog dijela građana u srpski nacionalni korpus.

Novopečeni nacionalni Srbi i sve brojniji “vjernici” SPC u Crnoj Gori, uz neizostavni narativ o srpskom jeziku kao dijelu crnogorske tradicije, čitava ta fabrika laži, odvijala se uporedo sa čerupanjem državne imovine i nespremnosti da se izgrade respektabilne istitucije. SPC je lagano preuzimala primat u društvenom životu, debelo podržana iz vrha bivše vlasti koja je samo na riječima (nikako i na djelu) potencirala crnogorski nacionalni i državotvorni identitet.

Samo tako se moglo dogoditi da vojni helikopteri, uz prećutnu saglasnost vrha crnogorske države, popnu na vrh Rumije metalni objekat, nalik na kiosk, koji je SPC promovisala u crkvu!

“Ko srušio crkvu na Rumiji, dabogda srušio njega časni krst”, kazao bi Amfilohije kada bi neko pomenuo uklanjanje tog nelagalno podignutog objekta, za koji i danas postoji (nerealizovano) izvršno rješenje nadležne inspekcije o uklanjanju.

Kletvama je pop Risto pokušavao da vrati crnogorsku spoljnu politiku sa evropskog smjera ka istoku, odnosno Rusiji:

„Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene.“

U aprilu 2019. godine prokleo je pokušaj Ministarstva održivog razvoja i turizma i firme koju je ono angažovalo da sruši bespravno podignutu krstionicu na Prevlaci, kod Tivta:

“Onaj koji srušio krstionicu na Prevlaci, dabogda časni krst njega i njegovo potomstvo srušio i uništio”, poručio je Amfilohije.

Iz Komunalnog preduzeća Tivat i tamošnje policije, stidljivo je plasirana informacija da je većina policajaca i inspektora angažovanih za taj zadatak, odbilo da ga izvrši u strahu od Amfilohijevih kletvi!

Kako tek Joanikije kune

Politička kriza u vezi sa usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti uslovila je da kletve kojima velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori upozoravaju na posljedice „otimačine crkvene imovine“ , postanu opredjeljujući faktor kod građana u odnosu na taj Zakon.

Nekoliko dana uoči usvajanja za SPC spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, na skupu u Nikšiću, u prisustvu nekoliko hiljada vjernika, Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije pročitao je proglas u kojem se, između ostalog podsjeća na zavještanje – kletvu Svetog Vasilija Ostroškog iz 1665. godine:

„I ko bi pokušao da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću, i stoku sa sinovima i sav njegov imetak da mu Gospod Bog zatre i raspe odjednom u vjekove. Amin.“

Tek toliko da shvatimo da Amfilohije nije bio jedini autoritet koji se ubitačnim konstrukcijama kletve nametnuo puku koji je danima šetao ulicama crnogorskih gradova, ne znajući ni kuda ide, ni što želi.

Joanikije je tokom liturgije upozorio donosioce Zakona da će kletva Svetog Vasilija Ostroškog stići svakoga ko „udari na hramove“

„Upozoravamo ih da to zlo ne čine, da ne navlače prokletstvo na svoje domove, porodice i na svoje potomstvo”, poručio je Joanikije.

Nakon što je Zakon usvojen u crnogoskom parlamentu oglasio se Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori saopštenjem u kojem je između ostalog navedeno da su predstavnici crnogorske Vlade koja je predložila zakon kao i poslanici koji su ga izglasali i proglasili usvojenim, isključeni (ekskomunicirani) iz Pravoslavne Crkve. Tom odlukom su od krštenja odlučeni (izopšteni) predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, premijer Duško Marković, 10 ministara i 36 poslanika u Parlamentu Crne Gore.

Premijer Duško Marković je tada Televiziji Crne Gore priznao da je  Mitropolija crnogorsko-primorska SPC „prijetila pravoslavnim crnogorskim vjernicima da ne podržavaju zakon, da ne stoje iza vlasti koja ga je predložila jer će, ne samo oni, nego čitave porodice biti proklete i izopštene iz pravoslavlja”.

Inače, to nije bio prvi put da Mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije u svojim ranijim javnim istupima upućuje kletve na račun državnih institucija i organa.

Za podršku Vladi zakleli se Ristu

Što je to onda, koji vrag, đavo ili mađije, učinio da se većina građana Crne Gore, među kojima i desetak procenta dotadašnjih glasača DPS-a uroti protiv vlastite države i pod parolom “drž’te lopova”, pomogne da se 50 kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta, 60 manastira i oko 650 crkava prepiše na beogradsku Patrijaršiju i pravno oduzme od države u kojoj grade vlastitu egzistenciju?

Šta je to što je bilo presudno da 41 poslanik, od kojih se barem 10 deklarišu kao Crnogorci, zgaze na istoriju i tradiciju vlastite države i pozmašan poklon daju u ruke tuđinu?

Zaključak je jednostavan i nedvosmislen. Zakleli su se Amfilohiju, uplašeni od njegovih kletvi za dom, imetak, potomstvo…

Ono što se dešavalo daleko od očiju javnosti, bio je i dogovor u vezi sa formiranjem nove Vlade i podrške novom mandataru i njegovom timu od raznorodnih političkih struktura kojima je zajednički imenitelj bio mržnja prema svemu crnogorskom.

Kada je u novembru 2020.godine među izbornim pobjednicima eskaliralo nezadovoljstvo prvim efektima smjene vlasti, kada je došlo do usijanja zbog ličnih animoziteta i činjenice da je DF, kao noseća snaga izborne pobjede bukvalno izigran, dok su Nebojša Medojević, Andrija Mandić i Milan Knežević pričali da su prevareni, odgovor na istovjetno pitanje: “pa, hoćete li glasati u parlamentu za novu vladu?”, bio je jedinstven: “da”!

Ono što je isplivalo u tek sporadičnim i rijetkim trenucima ispovijesti nekih razočaranih glasača nove Vlade, bilo je sažeto u jednoj rečenici: “Zakleli smo se pred Amfilohijem da ćemo je podržati”. A zakletva, tada već pokojnom (a time valjda još opasnijem) mitropolitu, nije se smjela prekršiti.

Efekat mudrog starca koji kune

Izricanje kletve izaziva strah kod pojedinca bilo da je vjernik ili nije, kazala je psihološkinja Aida Perović koja ocjenjuje da kletva na psihološkom planu ima veoma jak uticaj na podsvijest i ponašanje:

„U psihologiji postoji jedan arhetip poznat kao mudri starac. Kada zamišljamo nekoga ko daje savjete ali i izriče kletve, to je neki stari čovjek, muškarac sa dugom bijelom bradom koji govori na osnovu nekog svog iskustva, a to iskustvo garantuje moć. Takve figure su vrlo slične današnjim ličnostima koje izriču kletve i možemo reći da i oni koji nijesu vjerujući i koji nijesu sujevjerni kada čuju kletve podsvjesno počinju da osjećaju strah“, navodi Perović.

U knjizi „Istorijsko i političko putovanje u Crnu Goru“, francuski istraživač Viala de Somijer između ostalog je napisao da su kletva i anatema u Crnoj Gori prilično efikasno djelovale, s obzirom na to da je narod u njoj konstantno bio „pod uticajem popova i kaluđera zainteresovanih da ga drže u tom stanju moralne gluposti koja odgovara njihovim shvatanjima“.

Ispada da priča o IQ 86 koja je jedno vrijeme kidisala da nametne novi kompleks inferiornosti Crnoj Gori, nije bila lišena osnova. Jer, da bi neko glasao za vlastitu propast, da bi dao legitimitet i legalitet onima koji bi da im od države načine guberniju ili protektorat, ne mora nužno da bude izrod, petokolonaš, kvisling ili baraba.

Dovoljno je da ga par decenija, kako reče Somijer, držite u stanju moralne gluposti koja odgovara shvatanjima tuđina i –  zadatak je obavljen.

Kada je u pitanju Crna Gora, u takav zjednički izdajnički poduhvat, bili su upregnuti mnogi: od (prema srpstvu) benevolentne tridesetogodišnje vlasti, preko medija, školstva, sudova – do popova.

M.Grubač

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije