Povratak u budućnost

Piše: Goran Popović

Bez razmontirane kleronacionalističke klike, nekad poznate pod nazivom Demokratski front, i kvarnog izdajnika Crne Gore Dritana Abazovića, najave mandatara Spajića o sastavu nove izvršne vlasti ulivaju kakvu-takvu nadu da ćemo napustiti imbecilno putovanje u srednji vijek i stvoriti uslove za povratak u budućnost.

Bespotrebno izgubljene tri godine u crkvenom aranžmanu razbijanja države Crne Gore i njenom privođenju zločinačkom hegemonističkom projektu pod kodnim imenom „srpski svet“ moraćemo, naravno, svi skupo da platimo i možda potrošimo čitavu deceniju da se vratimo tamo gdje smo bili onog tužnog 30. avgusta 2020. godine.

Sve ovo je još vrlo neizvjesno, jer će u vlasti ostati Demokrate i Socijalistička narodna partija, politički subjekti koji su aktivno učestvovali u kreiranju i realizaciji anticrnogorske politike tokom minule tri godine. To su jedno vrijeme radili zajedno, a kasnije i posvađani, sa nesmanjenom žestinom. No, Aleksa će se vratiti u svoju omiljenu fotelju, a programski principi njemu nikad nijesu bili neki problem, jer još nije precizno utvrđeno za šta se on i njegovi sljedbenici zalažu. Vazna je uvijek bila samo ta fotelja.

O električaru i njegovoj partiji koja se iz dana u dan dijeli kao člankovita glista dovoljno je reći da je bila jedan od stubova Dritanove štetne i nelegitimne vlade duže od godinu.

Ostaće nam, dakle, bar jedan dio tih „ugroženih Srba“ i nosilaca litijaških spomenica i u novoj vladi. To su otežavajuće okolnosti koje Spajić vuče za sobom u sastavljanju
nove vlade, ali neke zdrave snage koje će, valjda, uključiti, donijeće neke nove političke vjetrove. Ako ništa drugo, oni će garantovati da je konačno došao kraj grozomornoj „većini od 30. avgusta“ i još grozomornijoj ulozi Dritanove kvarne interesne grupe Ura.

Andrija još kuka i leleče. Poziva u pomoć slučajnog nam predsjednika države Jakova da „razjasni neke stvari“ pošto ih je Spajić šutnuo. Šta to Jakov može da „razjasni“ teško je naslutiti, osim što Andrija možda misli na poruke koje su se čule dok nam je predsjednik sjedio, pio, jeo i pjevušio sa Vučićem i Dačićem nedavno u Beogradu. No, razne poruke
stižu i sa nekih drugih strana…

Veli još Andrija, a i Jakov nam slično misli, kako treba poštovati „volju naroda“. Ali izgleda samo kad su kleronacionalisti u pitanju. Jer, ako ćemo pravo, i u vrijeme one „većine od 30. avgusta“ najviše poslanika imala je DPS-ova koalicija, a i danas imaju daleko više mjesta u
parlamentu od ostataka raspalog DF-a. Treba li, po istoj Andrijinoj logici, i tu volju „naroda“ bar malo ispoštovati? Pogotovo što su saopštene premise djelovanja nove vlade zapravo programski principi DPS-a uredno implementirani sve do prije tri godine, i na unutrašnjem i na međunarodnom planu.

Upravo na tom fonu trebalo bi da se desi pomenuti povratak u budućnost…