Stolice i guzice

Piše: Goran Popović

Tako ti je kad nemaš ni državu, ni državnika. To što je od Crne Gore napravila tridesetoavguastovska bulumenta nekompetentnih i kvarnih političara, u službi Kremlja, Vučića i srpskog nacionalističkog klera, dovelo je ovu nekad uglednu balkansku zemlju na samo dno ljestvice poželjnih partnera na međunarodnom planu. Ovom demokratskom. Ali je postala vrlo poželjna istočnjačkim satrapijama.

Uostalom, danas nemamo ni skupštinu, ni vladu, a predsjednik nam je takvog ugleda i časti da ga ni kući ne pitaju koju toaletu će da izabere. Najnoviji skandal sa putovanjem  u Njujork još jedna je sramotna farsa koja najbolje odslikava kakvim je likovima dopalo da upravljaju našim životima već tri godine.

Na taj samit šefova ili vlada u UN spremili se, bez ikakvog  jasnog razloga, liše da im guzice vide (skupog) puta, i Jakov i Dritan. Iznogud Dritan spreman je da učini sve kako bi (p)ostao kalif umjesto kalifa, no strogi diplomatski protokol ne dozvoljava da države imaju po dvije zvanične delegacije. Ukratko, ima samo jedna stolica na koju ne mogu dvije guzice.

Jakov, koji inače obožava Iznoguda, pa bi ga opet volio viđet u novoj vladi, iako ga je ovaj svojevremeno smijenio sa mjesta ministra u Zdravkovoj vladi, smislio je kako će to ipak biti jedna, njegova delegacija, a u tom manipulativnom aranžmanu Dritan se tu ne prikriva kao „tehnički premijer“, već će na big mek, koka kolu i vožnju biciklom po Njujorku putovati kao „koordinator Ministarstva vanjskih poslova“, gdje je sam sebe postavio.

Iznogudu, naravno, to ne smeta jer on inače ima nekoliko ličnih identiteta, među kojima je posebno poznat onaj iz saradnje sa kriminalcima, koji ga od milja zovu „brat Abaz“. Njemu je važno samo da bez ikakve potrebe mlati po svijetu, a da big mek, koka kolu, vožnju biciklom, karte za fudbalska finala i trke Formule 1 plaćaju poreski obveznici Crne Gore. Onaj 21 milion čuva valjda za crne dane koji će ga, ako bude ruke pravde, brzo stići.

I dok su Jakov i Iznogud, dakle, ipak našli način, istina kvaran, da obje svoje guzice smjeste na jednu stolicu u Ujedinjenim nacijama, Spajić još ne saopštava koga će on postaviti na ministarske stolice u novoj vladi. Raspali DF i njegovi ostaci u liku Mandića i Kneževića još kukumavče o tome kako sve treba „resetovati“ i pregovore o sastavu te vlade iznova početi, a električar Joković, koji je, kao, već dogovorio saradnju sa mandatarom Spajićem, bio je, izgleda, na novom brifingu kod Vučićevih predatora, pa su ga pustili da u „Politici“ priča  o tome kako on još nije siguran da će u Spajićevu vladu, jer, veli, on hoće stabilnu, dvotrećinsku podršku u parlamentu

Priča mu je baš šuplja. Kao što mu je šuplja i partija na čijem je čelu, a koja se kroz istoriju dijelila kao člankovita glista, tako da joj je sa Jokovićem ostalo mnogo manje od jedne trećine članaka. Jedva puže!

Aleksa još čeka svoju fotelju predsjednika parlamenta za koju je sentimentalno vezan, ali mu se negdje zagubio njegov kolašinski dupli funkcioner Martinović, koji, za razliku od Jakova i Iznoguda, ima problem da svoju guzicu smjesti na dvije stolice…