Zmije, pacovi i narkomani

Piše: Slobodan L. Jovanović

Kad god se postavi nezgodno pitanje predśedniku Srbije, Aleksandru Vučiću, kao na primjer za projekat „Beograd na vodi“, novobeogradski blok u samom epicentru grada, na najatraktivnijoj lokaciji u Savskom amfiteatru, njegov odgovor je u stilu da se zalažete za čuvene „zmije, pacove i narkomane“. Iako je taj prostor mogao biti oplemenjen šetalištima, parkom, možda i zgradom opere, luksuznim hotelom, restoranima, ili nekim drugim sadržajem, odgovor Vučića kada se govori o ovom poslu je uvijek – „zmije, pacovi i narkomani“, kao da je jedina alternativa njima megalomanski stambeni blok!

Ovakva vrsta demagoških podvala postala je manir vladanja i u Crnoj Gori promjenom vlasti prije dvije godine. Aktuelni premijer Abazović je najbolji đak A. Vučića, dok nas skoro svakodnevno zasipa plitkoumnim manipulacijama u spinovanju svake svinjarije kojoj je sklon, prisežući uvijek nekim domaćim „zmijama, pacovima i narkomanima“. Bezbrojni su primjeri šibicarskog zamajavanja dok se Crna Gora zavodi za Goleš planinu izvrtanjem činjenica, manipulativnim zamjenama teza, optuživanjima onih koji su prozreli njegove nečasne namjere da su ekstremisti, nacionalisti, branioci nelegalno stečenog kapitala, šverceri, čak i teroristi.

Tako će Abazović mahati sporazumom o prioritetima Vlade partija koje čine ili podržavaju Vladu i , mislim, tačkom 5. tog sporazuma, u kojoj piše da će Vlada raditi na zaključivanju ugovora sa vjerskim zajednicama, kao krunskim dokazom da su svi potpisnici pristali da se potpiše tzv. temeljni ugovor sa Crkvom Srbije upravo onakve sadržine kakvu on silom na sramotu gura, a koja je zgotovljena u kuhinji Crkve Srbije. Kako bješe, ili „zmije, pacovi i narkomani“, ili spavaonica sa milionskim profitima? Kao da nije moguće sačiniti ugovor koji će zadovoljavati sve standarde: istinu, baziranu na činjenicama, poštovanje Ustava i zakona Crne Gore, oslanjanje tog ugovora na članove Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

Kako podlo i šibicarski zvuče objašnjenja Abazovića da će „naravno“ u pitanjima svojine odlučivati sudovi Crne Gore, dok gura u „temeljni ugovor“ (zašto?) obavezu države Crne Gore da garantuje Crkvi Srbije nezakonito stečenu imovinu i još da će se sva crkvena imovina upisati na Crkvu Srbije? Ili da preambula nije obavezujuća, navodeći primjer Ustava Crne Gore kako u preambuli piše da je Crna Gora ekološka država, a da to nije u stvarnosti. Koliko je meni poznato u članu 1. Ustava Crne Gore, stav prvi, piše: „Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine“, dok u drugom stavu, dakle ne u preambuli, piše: „Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“. Ili Abazović ne poznaje Ustav zemlje čiji je premijer (posebno dio „Crna Gora je nezavisna i suverena država..“), ili namjerno obmanjuje građane jeftinim podvalama? Btw, preporučujem Abazoviću da pođe u parlament Srbije i tamo objasni poslanicima tog parlamenta da je preambula, u kojoj piše da je Kosovo i Metohija neotuđivi dio Srbije, pravno neobavezujuća! Očas će postati „Šiptar“!

Da bi potvrdio moje kvalifikacije o njegovim šibicarskim metodama, koje, gle čuda, idu uvijek na vodenicu velikosrpskog klerofašizma, Abazović je tobože pristao da se formira „stručni tim“ koja će procjeniti da li je tekst „temeljnog ugovora“ u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore, da bi odmah predložio članove koji su poznati kao gluvi i slijepi na činjenice kad je u pitanju potpuna privilegovanost i nedodirljivost Crkve Srbije. Kao neko ko se aktivno bavio međunarodnim poveljama i standardima vezanim za odnos države prema vjerskim zajednicama, više nego komično mi zvuče kvalifikacije Abazovića da se radi o poznavaocima te oblasti. Odbijanje nekih članova da učestvuju u tom nazovi stručnom timu zbog fašisoidnih izjava jednog advokata kojeg je predložio Abazović, izazvalo je odmah reakciju advokata Crkve Srbije da traže hitno potpisivanje ugovora sa Beogradskom patrijaršijom, po kriminalnom principu „ko je jamio, jamio je“ dok može. Zanimljivo je da je Abazoviću sporan ugledni advokat, kakav je Nikola Martinović, dok mu je prijedlog za nazovi stručni tim čovjek koji je nepatvorena civilizacijska inverzija. Samo zato što Martinović brani interese svoje zemlje i operiše sa suvim činjenicama, sa kojima velikosrpska i klerofašistička pustokupljevina ima veliki problem.

Postoji li u bilo kojoj državi viši pravni akt od ustava te države? ‘Ajde da zanemarimo što piše u Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904, na samom početku  („Član 1. Avtokefalna pravoslavna Mitropolija u Knjaževini Crnoj Gori, kao član jedne svete katoličanske i apostolske crkve, kojoj je pastirenačelnik i glava Gospod i Bog naš Isus Hristos, čuva i održava jedinstvo u dogmatima i kanoničkim ustanovama sa svima drugima pravoslavnima avtokefalnim crkvama, i ovo će jedinstvo ona čuvati i održavati dovijeka.“), ali što to piše u najvišem državnom aktu kraljevine Crne Gore iz 1905. godine, u članu 40, stav drugi: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve, ali odžava jedinstvo u dogmama sa istočno – pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom“? Kako i ko može previđeti taj član Ustava kraljevine Crne Gore kad se bavi pravnim kontinuitetom hrišćanstva u Crnoj Gori? Valjda to mogu samo nazovi eksperti koje predlaže Abazović, koji svoje crkvene svjetonazore miješaju sa sekularnim pravom, pa relativizuju ustavnu odredbu??? Ti „vrsni poznavaoci“ međunarodnih standarda bi da prevare iz kuhinje Crkve Srbije i njenih bigota promovišu u tobožnji pravni kontinuitet? I onome ko mrda usnama dok čita svoje ime i prezime je jasno da sadašnja Crkva Srbije nema ama baš nikave pravne veze sa Crkvom koja je postojala u Crnoj Gori do 1920, kada je ukinuta Dekretom srpskog regenta! Davanje Crkvi Srbije pravni kontinuitet duži od 1929, kada je donešen Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, je kriminal, falsifikat, prevara! Što da vam kažem kad je i CANU, inače naklonjena „srpstvu“,  reagovala na te falsifikate!

Slušajući tirade premijera Abazovića u Parlamentu na momente čovjek pomisli da on ima nekakvu ideju, makar na verbalnom nivou, da približi Crnu Goru EU i njenim standardima. Vjerovatno tim tiradama i kupuje naklonost lakovjernih i ne baš prepametnih poklonika, dok svakim svojim potezom pokazuje da su mu ciljevi upravo suprotni i da ideološki, kadrovski, spoljnopolitički i na svaki drugi način upravo protežira politiku koja Crnu Goru vodi ka balkanskom blatu, a udaljava od EU. I taj izbor kvazi stručnog tima, i insistiranje da Milutin Đukanović, sve sa tri prsta, ostane na čelu EPCG, da glavni inspektor ANB-a bude čovjek sa dosijeom, govori da on abuzivno uzurpira vlast i čini štetu državi koja se teško ispravlja. Država u kojoj je Jovan Vučurović na čelu skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode je vic! Zahvaljujući upravo politici Dritana Abazovića i njegovom proskribovanju patriotizma, on i onaj bestijalni gradonačelnik Nikšića mogu nekome spočitavati fašizam.

Kako se može nazvati država u kojoj vlast čine partije i ljudi koji su lojalniji drugoj državi više nego svojoj? Koji stranoj vjerskoj organizaciji žele da ustupe vlasništvo nad ogomnim dijelom teritorije Crne Gore? Koji hoće da drugoj državi prepuste najvažnije resurse kako bi ta država ostvarila kontrolu nad Crnom Gorom ekonomskim putem? I sa premijerom na čelu Vlade koji iz oportunih razloga podilazi vjernicima strane vjerske organizacije, krivotvoreći činjenice i uvodeći bezakonje? Jesmo li mi, koji smo se do juče sprdali śevernom suśedu, nazivajući ga Tunguzijom, upravo sami postali Tunguzija, sa Tunguzom III na čelu Vlade? Pošto smo imali dva Tunguza koji su nam obilježili istoriju: jednoga koji je krivotvorio ugovor Cetinja sa Austrijom 1907, da bi optužio Nikolu I Perovića i njegove sinove  za izdaju i drugoga, srpskog poručnika koji je 1918-te urinirao po improvizovanim kovčezima Sv. Vasilija Ostroškog, Sv. Petra Cetinjskog i kovčegu sa grbom Petrovića na njemu, na nikšićkom glavnom trgu. Ovaj treći Tunguz nam krivotvori i ugovore i urinira i na našu prošlost i na našu budućnost!