Bludni sinovi

Piše: Balša Knežević

Šef svetosavske sekte (SS) Prvoslav Perić, alijas Porfirije već treći dan boravi u Crnoj Gori, odnosno kako su je njegovi agenti u mantijama i domaći poslušnici nazvali u ”srpskoj Boki”, gdje po starom dobrom svetosavskom običaju širi političke poruke hegemonizma, raspiruje podjele i podgrijava atmosferu nacionalističkim ispadima.

Sve u duhu stare dobre tradicije ratnohuškačkog velikosrpsta koje zastupa njegova paramilitarna organizacija.

Kako se dalo pretpostaviti, dolazak Perića bio je povod za žestoko srbovanje, trijumfalno najavljivanje prisvajanja teritorija Crne Gore i izlazak Srbije na more, što je vrhovni vrač SS potvrdio zlokobnom objavom na svom Instagramu. U pisanoj provokaciji objavljenoj na njegovom zvaničnom Instagram nalogu je između ostalog navedeno:

”Svetinje, ljudi, priroda – sve nas zove da se ovde vratimo”. To u prevodu znači poziv velikosrpskoj hegemoniji da se vrati na crnogorsko primorje i dovrši ono što je 90-ih započeto naseljavanjem ”metaugroženih” pripadanika svekolikog srBstva koji su od rata pobjegli u Crnu Goru, da bi sada radili aktivno na njenom utapanju u kaljugu ”srpskog sveta”.

U ovom slučaju se treba saglasiti sa piscem i predsjednikom Crnogorskog društva nezavisnih književnika Miloradom Popovićem, koji je dao odličnu dijagnozu da Perić najavljuje ”oslobađanje Crne Gore od svih koji nijesu Srbi u Crnoj Gori, u ovom slučaju Boke u kojoj ne priznaje ni nacionalne Crnogorce, ni Hrvate”.

Da je Amfilohije živ ne bi smio da prismrdi

Ovakvo kurčenje svetosavskog osvajača u krvavoj mantiji koja još smrdi na suzavac, ne bi bilo ni moguće da je živ Amfilohije Radović, koji je znao da sikteriše beogradske popove, koji u strahu od njega nijesu smjeli ni da prismrde u Crnu Goru.

Sjetimo se samo da za vrijeme vladavine Amfilohija crnogroskom filijalom SS, čak ni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije smio da dođe u Crnu Goru, a njegov tadašnji potrčko u mantiji Irinej Gavrilović je drhtao na sami pomen Radovića.

U januaru 2020. Irinej koji je tada bio na čelu takozvane SPC, planirao je da dođe u Crnu Goru, ali se od posjete odustalo, iako je Vlada Crne Gore tada jasno saopštila da ”niko neće sprječavati srpskog patrijarha da dođe u Crnu Goru na bilo koju svetkovinu koju organizuje Srpska pravoslavna crkva”.

Informativna služba takozvane SPC tada je saopštila da Irinej nije bio u mogućnosti ”da posjeti arhijereje SPC i narod u Crnoj Gori zbog ranije zakazane posjete eparhijama SPC u Sjedinjenim Američkim Državama”.

Jasno je da je navodna posjeta SAD bila samo izgovor da se prikrije nemoć tadašnjeg čelnika SS u odnosu na Amfilohija Radovića koji je njemu, ali i čitavoj beogradskoj centrali SS ulivao strah u kosti.

Treba razumjeti Perića

Zato treba razumjeti Perića, jer nije on kriv što mu je Crna Gora predmet vlažnih snova, kao i hiljadama zaluđenika velikosrpskim hegemonizmom.

Perić i njegov bord driektora pod pokroviteljstvom Aleksandra Vučića, nakon Amfilohijeve smrti požurili su da izbrišu njegovu zaostavštinu i izbacili su iz ”temeljnog ugovora” sve što je imalo primjesu pokojnog lidera crnogorske filijale takozvane SPC.

Periću je nesmetano omogućeno da uleti u Crnu Goru kad god mu odgovara bez ikakve dozvole uz odobrenje veleizdajničke vlade, dozvoljeno mu je kršenje svih propisa i zakona, kao što je to bilo 3. avgusta kada je na fukarski način potpisan ”temljeni ugovor”. Zašto onda ne bi iskoristio priliku da se iživljava u Crnoj Gori kad mu je podanička vlast omogućila taj komfor, a nema Amfilohija da mu ”krade slavu” ili da ga proćeruje iz države.

Ipak, Porfirije Perić će ostati nepoželjni ”bludni sin” koji, iako žudi za Crnom Gorom i poštovanjem Crnogoraca, nikad ih neće dobiti, već će uvijek biti prezren i označen kao oličenje okupatorske bahatosti i nesojluka.

Ovaj svetosavski vrač sve više svojim ponašanjem podsjeća na još jednog paćenika za Crnom Gorom – Novaka Đokovića.

Obojici je zajedničko da imaju patetično-morbidnu potrebu da budu prihvaćeni u Crnoj Gori, ali to im je. po svemu sudeći, uzalud. Na osnovu posjećenosti ritualu ”krvi i tla”, koji je predvodio u Herceg Novom, jasno je da Crnogorci ne prihvataju Perića, a poštuje ga samo neznatan broj pripadnika subkulture profesionalog, ”ugroženog” velikosrBstva, koja zajedno sa svetosavljem, polako odumire suočena sa civilizacijom.

Pakao izdajništva

Kada već govorimo o bludnim sinovima, neprihvatanju, ponižavajućoj egzistenciji na marginama i  sramotnoj kuknjavi zbog odbačenosti, ne možemo a da ne pomenemo lice koje se već duži vremenski period lažno predstavlja kao ambasador Srbije u Crnoj Gori – Vladimira Božovića.

Ovaj nesrećnik se već dvije godine bruka i kao pokisli štakor uvaljan u fekalije odbačenosti, prolazi kroz pacovske kanale da bi makar na trenutak bio primijećen u javnom životu Crne Gore. Tako je bilo i juče u Herceg Novom gdje je Božović, na poziv Perića koji se odomaćio, prisustvovao lokalnom velikosrpskom orgijanju predvođenom prvom bradom svetosavske sekte.

Bivši ambasador ni u najnovijim medijskim nastupima nije mogao da sakrije da ga razdire to što je kao mnogi bivši Crnogorci izdao svoje korjene za privremenu naklonost Beograda, pa sad kao svaki izdajnik žudi za priznanjem Crne Gore, možda jače nego Perić i Đoković zajedno!

To priznanje nikad neće dobiti. Zauvijek će ostati ”persona non grata”, ponižen i prezren po svaku cijenu će pokušavati da pokupi makar i zrnce prividne naklonosti i saosjećanja, koje mu Crna Gora i Crnogorci nikad neće dati. I on će ostati ”bludni sin” koji će nepoželjan lutati od poniženja do sramote, dok mu se u Beogradu budu sprdali zbog toga što je dozvolio da bude igračka koju danas Perić, sjutra Vučić, prekosjutra neko treći, koriste za jeftine provokacije i politička prepucavanja. Zaista bijedno koliko čovjek može da padne…

Kontejner političke servilnosti

Provokator Perić i poniženi Božović, ipak imaju svoje podržavaoce u Crnoj Gori. Direktor Uprave policije Zoran Brđanin, osoba koja iz dana u dan dokazuje da nema ni trunku moralnog osjećaja odgovornosti, podredio se Periću i Božoviću.

Prvom je nakon policijskog divljanja 5. septembra na Cetinju, i helikopterskog desanta omogućio prisustvo krvavom ustoličenju, dok drugome omogućava nesmetano upadanje na teritoriju Crne Gore, gdje ne bi smio da priviri kao ”persona non grata”.

Ali to ne zanima Brđanina koji je, umjesto da štiti interese Crne Gore u koordinaciji sa odlazećim premijerom omogućio kriminalni upad Porfirija Perića i tajno potpisivanje ugovora sa SPC.

Brđanin je dokazao da mu policija služi da Crnogorce truje suzavcem i pendreči kad za to nalog dobije od svetosavske sekte (SS), kao što je to bilo 5. septembra prošle godine na Cetinju, ili 13. jula ove godine u Nikšiću nakon provokacije svetosavske grupe ekstremista. I pored toga što su naši poslanici prilikom ulaska u Srbiju predmet iživljavanja carinika i policije, omogućavanje Božoviću nesmetanog ulazak u državu i pored zabrana, kao i velikosrpsko orgijanje Perića po Herceg Novom, ne dotiču Brđanina. A i zašto bi? On se jednostavno uklopio u veleizdajničku uparloženost i servilnost SS i zvaničnom Beogradu koja je u trendu posljednje dvije godine.

Kada smo već kod izroda i izdajnika, ne možemo a da za kraj, ne ukažemo na ponašanje bivšeg premijera Dritana Abazovića koji je juče nastavio da produbljuje dno poniženja i servilnosti time što je priredio večeru u čast čovjeka kome je poslužio kao prezervativ za jednokratnu političku upotrebu.

Abazović je juče izgledao kao potrošeni kondom u ljudskom obliku, koji je zadnjim snagama  došetao do osobe koja ga je iskoristila, da joj se onako očima punim suza, zahvali prije nego bude bačen u kontejner veleizdaje i političke servilnosti.