Pobožni jahači apokalipse

Piše: Tijana Lopičić

Određeni pojedinici, grupe ljudi, pa i čitave nacije u određenim istorijskim okolnostima postaju opsjednute i zavedene devijantnim ideologijama, koje ostavljaju velike posljedice na psihološki razvoj ličnosti, ali i na mentalno zdravlje cijele te grupacije. Kod nas primarno mjesto, kada su u pitnaju ideološke devijacije, zasigurno, zauzima četnička ideologija.

No, dok se neko iz struke ne dosjeti da napravi naučno istraživanje koje bi izvršilo sinergiju sa istorijografijom, te sa psihološke strane analiziralo uzroke devijantnog ponašanja i posljedice koje ono ima na psihološki razvoj, tadašnjih ali i današnjih četnika, usudiću se da zbog uznemirijućeg snimka na koji sam naišla, ukažem na nekoliko činjenica.

Najbolji primjer do kolikih socijalno-psiholoških poremećaja može da dovede indoktrinacija pogrešnom ideologijom, konkretno četničkom, je snimak na kom se vidi kako neka i nekakva “ponosna” majka ističe novogodišnju želju djevojčice: “Da se vojska na Kosovo vrati”. Bila svjesna ili nesvjesna težine riječi koje izgovara, ovo, prvenstveno, ukazuje da djevojčica odrasta u disfunkcionalnoj porodici, te je u najranijem dobu zatrovana ratnohuškaškom ideologijom u čije ime su počinjeni mnogi ratni zločini i genocidi.

Kako znamo da je četnička ideologija poznata po dehumanizaciji neprijatelja – kako bi bili spremni počiniti najmonstruoznija djela bez griže savjesti, a kako je i Crkva Srbije sljedbenik te ideologije, dobijaju dodatnu potvrdu da su ova i ovakva zlodjela u ime nekakvog boga, sa aspekta velikosrpske ideologije, bogougodna.

I dok za ovu djevojčicu još ima nade da se otrgne od ove devijantne ideologije, ako joj se pruži adekvatna pishološka pomoć zajedno sa roditeljima, ovako izgledaju zabrinjavajući stavovi osoba koji su sljedbenici četničke ideologije:

• Prijete ubijenjam i klanjem Crnogoraca kao i nacionalnih manjina u Crnoj Gori, jer zbog devijantne ideologije su otrovani mržnjom. Ekstremni sljedbenici ove ideologije su uhapšeni i procesuirani sa zatvorskom kaznom;
• Dehumanizacija žrtava, te stoga ih nije grijeh ubiti, zaklati ili pričini druga nedjela;
• Ova netrpeljivost i mržnja se posebno razvija pod uticajem nametnute uloge velikosrpske žrtve, gdje duboko žive u uvjerenju da  je njima neko ‘nešto’ oduzeo, a u skladu sa istorijskim činjenica nijesu ni imali pravo na to. Ovdje ključnu ulogu igra velikosrpka mitomanska propaganda, kao i Crkva Srbije koja ih duhovno podvodi, proglašavaju monstruozne četničke ubice za svece, a presuđenim ratnim zločincima priređuje parastose i glorifikuje ih;
• Često pribjegavaju vatrenom i hladnom oružju, da bi, iako su u ulozi žrtve, pokazivali svoju nadmoć i zastrašivali ljude. Valjda su to jedini trenuci kada osjećaju superiornost u svom mentalnom devijantnom ponašanju;
• Svjedočili smo mnogim govorima koji su imali elemente govora mržnje, gdje njihovi viskopoziocionirani predstavnici, među kojima su i istaknuti predstavnici Crkve Srbije, huškali na rat zavedene sljedbenike;
• Ideološki im usađuju san o “Velikoj Srbiji” ili državi u kojoj će živjeti samo Srbi, iako u sklopu tih prostora pripadaju nezavisne države koje nikada nijesu bile matične države Srba. Očigledno da ponovo pokušaju realizovati projekat “Homogena Srbija” za koje je neophodno sprovesti ponovno etničko čišćenje.

Bezbožni satanistički krvnik

Kako neprestano rade na ugrožavanju antifašističkih tekovina Crne Gore, a rehabilitacija četničke ideologije, ne može ni iznenaditi freska u barskom hramu, gdje je partizanski vojnik predstavljen kao navodni ‘bezbožni satanistički krvnik’. Ako, zaista u nečemu ima satanizna, i ako bi neko mogao da se okarakteriše kao ‘pobožni satanistički krvnik’ – to bi bili tadašnji četnici, ali i duhovno zatrovani sljedbenici ove anti-ljudske ideologije.

Da li će ikada Crkva Srbije priznati zavedenim vjernicima da su četnici sarađavili sa okupatorom, a da su pri tom ubijali sopstveni narod? Da li će priznati da su sveštenici, poput mitropolita Joanikija Lipovca, sarađivali sa četnicima i okupatorima, protivno interesu soptvene države i naroda? Da li će priznati da su četničke ubice, od kojih neki imaju zasluge i za preko pedesatak monstruoznih ubistava sopstvenog naroda – braće i sestara po Hristu, proglašavali sa svece?!  Ili, da li će im otkriti tajnu zašto su četnici koji su shvatili zlokobnost ove ideologije masovno prelazili u redove partizana?

Dakle, četnička ideologija je lice nekakvog “pobožnog” satanističkog krvnika, jer su u ime te anti-ljudske ideologije počinili mnogobrojene ratne zločine i genocide, sa jasnim indikacija da to iznova ponove. Ova ideologija ne samo što je uspjela da dehumanizuje njihove žrtve – koje ”nije grijeh zaklati i ubiti”, nego je upravo dehumanizovala same protagoniste te ideologije – a kao takvi postaju opasna prijetnja za bezbjedno društvo.