TZV. SPC SE ODREKLA KOSOVA: Usmjerava resurse ka Crnoj Gori, prioriteti popis i dovršavanje brisanja Amfilohijevog amaneta

Piše: Balša Knežević

Paravjerska organizacija svetosavska sekta (SS) poznata i pod akronimom SPC, prolazi kroz veoma turbulentan period, u kojem će se odrediti dalji smjer njenog političkog i poslovnog djelovanja, ali i što je možda najvažnije – obavještajno-bezbjednosnog terenskog rada.

Nakon što je u srijedu došao šok u vidu vijesti da je jedna od najistaknutijih filijala za subverzivno djelovanje takozvane SPC operativnog naziva eparhija zagrebačko-ljubljanska pred bankrotom, na pomolu su nova unutrašnja taktička prestrojavanja.

Kako saznajemo iz izvora dobro upućenih u rad takozvane SPC, unutar ove organizacije prije par mjeseci nezvanično je prihvaćeno ono što se zna već godinama – postignut je prećutni dogovor da se odreknu Kosova i djelovanja na toj teritoriji. Kako su kazali naši izvori, iz borda direktora ove organizacije svjesni su da je Kosovo odavno izgubljeno i da je veoma izvjesno da će u relativno bliskoj budućnosti svi objekti i operativne baze koji su do sad bili pod tzv. SPC, uskoro doći pod jurisdikciju Kosovske pravoslavne crkve, čije je formiranje neminovno.

’’Srpski autokrata Vučić mora da se folira pred izbore, ali i zbog svekolike nacionalističke srpske javnosti da Kosovo nije izgubljeno. Ali de fakto, Kosovo je suverena država i Srbija tu nema što da traži, posebno nakon neuspjelog terorističkog napada na Banjsku 24. septembra, kada su kosovska policija i NATO preuzeli potpunu kontrolu nad sjeverom Kosova. Za razliku od Vučića, takozvana SPC, kao ozbiljan poslovno-politički konglomerat sa jakim vezama u obavještajno-bezbjednosnom sektoru shvatila je realnost i na unutrašnjem planu pokušavaju da zadrže sferu uticaja i moći’’, rekli su naši izvori dobro upućeni u rad tzv. SPC.

Usmjerili operativu na Crnu Goru

Prema njihovim riječima, najveća pažnja i logistika ove parapolitičke sekte, biće usmjerena na Crnu Goru, konkretno na predstojeći popis, gdje operativci u mantijama žele da putem pritisaka primoraju što veći broj građana da se na silu deklarišu kao Srbi.

’’Povećavanjem broja Srba preko podmićivnaja, prijetnji, kletvi, laži i raznih drugih vidova pritisaka i manipulacija, tzv. SPC bi da zadrži uticaj koji trenutno ima, ali koji se iz dana u dan sve više topi, jer narod postaje svjestan svih grijehova operativaca u mantijama. Dodatni motiv da se najveći dio operative SS usmjeri na Crnu Goru je upravo mirenje visokih funkcionera sa gubitkom Kosova, ali i očajna finansijska situacija u Hrvatskoj koja ne sluti na dobro’’, rekli su naši izvori.

Završiti ’’brisanje’’ Amfilohija

Ono što je takođe zadatak beogradske centrale kada je u pitanju Crna Gora, jeste dovršavanje posla na brisanju i posljednjih segemenata Amfilohijevog amaneta, koji je već uveliko marginalizovan i malo ko ga se više i sjeća.

’’Poznato je da je pokojni Amfilohije težio širokoj autonomiji Mitropolije crnogorsko-primorske, da je insistirao da se u tzv. ’temeljnom ugovoru’ nađe termin Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, a ne Srpska pravoslavna crkva (SPC). To bi bio presudni korak ka obnavljanju autokefalne Crnogorske crkve, i to Beograd ne smije da dozvoli jer žele da preko tzv. SPC zadrže politički uticaj i kontrolu nad tokovima novca i informacija’’, rekli su naši izvori.

Ono što takođe smeta bordu diretkora SPC, i prije svega njihovom nalogodavcu Aleksandru Vučiću, je to što je Amfilohije bio zakleti čuvar kosovskog zavjeta.

’’Amfilohije je bio u velikom sukobu sa Vučićem jer je znao da je srpski autokrata faktički priznao nezavisnost Kosova. Rukovodstvo tzv. SPC, iako znaju da je Kosovo izgubljeno i iako su povukli gotovo svu operativu iz te države, ipak nijesu bili za Amfilohijev direktan pristup i kritiku Vučića, jer kao osvjedočeni licemjeri, Porfirije i njegov bord direktora ne žele da narod sazna da su odustali od Kosova. Okretanje protiv Vučića ne bi bilo dobro za biznis, jer su zvanični podaci da je srpski autokrata za svog mandata survao desetine miliona eura u džepove operativaca u mantijama’’, rekli su naši izvori.

Okolnosti govore da je za SPC Kosovo ’’završena priča’’

Da su se iz SPC poodavno odrekli Kosova govori i činjenica, da šef SS Perić već duže vremena ćuti o Kosovu, te da u tu državu jedva da smije da uđe, o čemu najbolje svjedoči slučaj s kraja prošle godine kada je vraćen sa kosovske granice.

Tek nakon mjeseci natezanja Periću je nekako omogućeno da uđe na teritoriju suverene države Kosovo u operativnu bazu kodnog naziva ”Gračanica” krajem juna. Da li je tačno da je takozvana SPC dobila ogromni novac od albanskog lobija da izda srpski narod na Kosovu, ostaje na nivou spekulacija, istina, sve glasnijih.

Sa druge strane Periću je put u Crnu Goru otvoren, a za njega rade moćne poluge veleizdajničke vlasti koja je spremna da žrtvuje živote Crnogoraca, što se u praksi pokazalo kao istinito 5. septembra 2021. godine prilikom nečasnog ustoličenja šefa crnogorske filijale SS Jovana Mićovića.

Čelnik takozvane SPC boravio je u Podgorici u oktobru, pred najavljeni popis, gdje je uz domaće profesionalne predstavnike političkog srBstva u Crnoj Gori i pridošle srbonaciste, agitovao i propagirao asimilaciju Crnogoraca na predstojećem popisu. Sama svrha njegovog dolaska bila je operativno aktiviranje preko 2.000 agenata u mantijama koji su trebali da kletvama i raznim vrstama ucjena “na terenu” vrše pritisak na ljude da se deklarišu kao Srbi.

Borba za milione

Razloge zbog kojih se centrala SPC bori za Crnu Goru, prije svega treba tražiti u tome što su po nalogu velikosrpskih hegemonističkih centara, već decenijama preuzeli glavnu ulogu u operativnom radu na integraciji naše države u granice nakada ”velike Srbije”, sada ’’srpskog sveta’’. Drugi ne manje bitan razlog za tzv. SPC je gola materijalna korist!

Crna Gora je ipak najveći izvor prihoda takozvane SPC. Počev od 1996. zaključno sa 2007. godinom, crnogorska filijala SPC – Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) je u svoje vlasništvo upisala 12,2 kvadratna kilometra livada, šuma i pašnjaka, većinu od 600 seoskih crkava i većinu manastira.

Crkva Svetog Đorđa u Podgorici, i imanje oko nje, koje se nalazi u centru Podgorice, takođe je u vlasništvu MCP. Kolika je vrijednost imovine kojom raspolaže Srpska crkva u Crnoj Gori, najbolje se vidi na području primorja. U Buljarici, u polju, na obali mora, manastir “Gradište”, posjeduje oko 22 hektara zemljišta.

Cijena kvadratnog metra u Buljarici se kreće više stotina eura. Kako smo ranije pisali, ukupna vrijednost te imovine je najmanje 66 miliona eura. Inače, obračun od prije sedam, osam godina, pokazao je da je vrijednost crkvenoga zemljišta na primorju, oko jedne milijarde eura!

Da MCP vodi računa i ulaže u svoju imovinu, govori i podatak da je krajem 2017. godine od budvanskog Sekretarijata za urbanističko-tehničke uslove zatražila dozvolu za gradnju na zemljištu pored crkve Sv. Petke.

Iako, po sili zakona, tom parcelom može da raspolaže samo budvanska opština, odnosno crnogorska država koja je vlasnik i budvanske crkve Svete Petke i sve njene imovine, kotorski Sud je, prije pet godina, presudio da za tu eksproprisanu crkvenu imovinu, budvanska opština treba da plati 2.600.000 eura patrijaršiji čije je sjedište u Beogradu.

Ovo je samo dio imovine MCP koje je toliko da se teško može popisati, a treba pomenuti da samo od otetog crnogorskog manastira Ostrog u kasu tzv. SPC svake godine idu desetine miliona eura!