CRNA GORA SE MORA USPRAVITI: U ime energije 21.maja, živjeće duh slobode i neprolaznosti

Svaka generacija ljudi smatra da je bogom dana da mijenja društvene odnose. Rjeđe im se pruži prilika da svojim stavom ili angažmanom određuju državno-pravni status zemlje u kojoj žive.

Generacija koja je iznijela ideju nezavisne Crne Gore s početka novog milenijuma, koja joj je posudila herdver nadograđen na ono što je tada ostalo od softvera Liberalnog saveza, raširila je 2006. godine zastave slobode. Ponudila je nadu Crnoj Gori, udahnula joj novi život, ali za samo 14 godina urušila mnogo toga što čini temelj njene državnosti.

Umjesto da razvija nestvarne prirodne darove, opredijelila se za kleptokratiju. Korupcija i partitokrtija, djelovali su joj udobnije od vladavine prava i građanske demokratije. Ortački kapitalizam učinio joj se slađim od ekonomije na zdravim osnovama. Dvojni identitet njegovan je sistemski, a svaka zdrava crnogorska alternativa onemogućena je i marginalizovana. Generacija pobjednika nije izgradila institucije, a kao hipoteku za svoju udobnost, ponudili su državu i identitet većinskog naroda.

Oni su referendumsku pobjedu pretvorili u trijumf svoje partije, a energiju crnogorske mladosti pokušali pretopiti u svoje glasače i bespogovorne poslušnike.

Najveću grešku, crnogorska inteligencija napravila je 22.maja 2006. kada je državu, bezulovno predala u ruke DPS-u.

Država koja je pojela sebe

Baš kao što su oni koji su potpalili luču skoro ugasle crnogorske državnosti 90-tih čekali da se razne miloševićevske i koštuničke jugoslavije uruše same od sebe, tako su i nosioci retrogradne, svetosavske ideologije, hegemoni oslonjeni na tuđe ognjište i Judine srebrenjake, sačekali da suverenisti počnu jesti vlastitu supstancu.

Energija sa podgoričkog, cetinjskog i svih drugih trgova u Crnoj Gori, ugasla je zbog zlobe, pizme, nezajažljivosti i otuđenosti od realnog života vladajućih. Država je predata na tacni tuđinu, ne zato što je on takav dar svojim demokratskim i vizionarskim stavovima zaslužio, već zato što je 30.avgusta lani ličila na posrnulog diva koji se toliko najeo i napio, da se konačno preždrao. I takav više nije bio u stanju da hoda, govori, niti vlada sobom.

Da im je nijesu sami ponudili, nikada takvi marginalci i političke neznalice ne bi dobili priliku da u ruke uzmu tako skupu igračku kakva je država. Najgora od svih balkanskih politika – ona koju ovaploćuju sljedbenici najmračnije evropske ideologije koja je iza sebe ostavila stotine hiljada ugašenih domova, sve vrijeme je čučala tu, iza ugla i čekala da vaskrsne.

Crna Gora danas liči na nježnu i krhku princezu koja je dopala u ruke klerikalnom razvratniku i siledžiji. Treba biti isuviše naivan pa vjerovati da joj takav ne želi i neće nauditi.

Voz je bio ispravan

Očekivano ili ne, tek DPS danas shvata gdje je griješio. Svi njegovi veliki igrači sa kojima prozborite koju o trenutku u kome živimo, gotovo da će vam nacrtati i naslikati sve ono zbog čega su vas proganjali dok ste im u godinama iza nas ukazivali na greške.

Poslije bitke, svi su generali pametni. Oni DPS-ovi, tek kada su ih vjetar promjena i ljudi satkani od raznih nezadovoljstava, oduvali sa trona, uvidjeli su da su državu vodili pogrešnim kolosjekom. A nije da su ušli u pogrešan i neispravan voz.  Naprotiv.

Crna Gora danas živi drugo poluvrijeme referenduma. Crnogorci će još morati da sazrijevaju u političkom i identitetskom smislu. Tek kada ih sklonite iz raznih kabineta ispred svetih crnogorskih zastava, uzmete im iz ruku poluge koje su im omogućile život u neskladu sa znanjem i sposobnostima, mnogi će učiti o vrijednostima domovine koju su posmatrali kao imovinu.

I tek onda kada shvate bit njegoševske, tradicionalne Crne Gore, kada shvate vrijednost istinskog patriotizma nezasnovanog na basnoslovnom imetku, kada se uvjere u superiornost ideje građanske i sekularne države, postaće odani idealima koji su utkani u temelje 21.maja. A to su sloboda, pravda, dostojanstvo i ljubav prema domovini, ona iskonska i iskrena, neukaljana partijskom knjižicom kao preduslovom za lagodan život.

U to ime, u ime Crne Gore u kojoj će mladi ljudi željeti da ostanu, u ime države koja će se uspraviti i pogledati s ponosom u baklje Lovćena, želimo vam srećan Dan nezavisnosti!