ZDRAVKO I MASLINA: Šamar u lice naroda

1208 građana Crne Gore odnijela je epidemija virusa korona do juče. 1208 porodica sa hiljadama članova osjetile su najteži gubitak. Naučnici tvrde da je korona preminulima u prosjeku život skratila za 11 godina. Zamislite, za trenutak, kako je veliko 11 godina, šta sve stane u 132 mjeseca, koliko je tu nedoživljenih dana, koliko nepodijeljenih radosti.

1208 naših građana i njihovih ukupno 159.456 mjeseci nijesu juče od svoje zemlje dobili ni konsenzus o Danu žalosti.

Podjele koje su živjeli i koje živimo, ponovo su jače i važnije.

Vlada nije proglasila Dan žalosti i nacionalnog sjećanja na sve žrtve koronavirusa na prijedlog Predsjednika koji igra za suprotstavljeni politički tim. Dok su u većini opština zastave spuštene na pola koplja, premijer je posadio maslinu ispred pravoslavnog manastira(!), bez trunke osjećaja za jednu od osnovnih vrijednosti na kojima bi trebalo da počiva crnogorsko društvo – multinacionalnost. Bez spoznaje da je pripadnike svih vjera i nacija u Crnoj Gori, nažalost, ujedinila smrt od Kovida 19.

No, možda je iluzorno i očekivati da premijer “apostola” o tome promisli, jer da je njegova svijest išla dalje od ispunjavanja vjerničkih “obaveza” (i to po nekom njegovom, nikako suštinskom poimanju vjere), ne bi, zajedno sa aktuelnom ministarkom zdravlja, kršio sve epidemiološke mjere, obilazeći sahrane svojih vjerskih predvodnika.

Zato je nepošteno nazvati naše preminule zemljake žrtvama korone. To, naprosto, nije cijela istina.

Oni jesu žrtve okolnosti, ali su i žrtve nebrige, žrtve izbora, skupova, masovnih sahrana, auto-kolona, svih okupljanja koja su šamar u lice onima koji se bore sa bolešću, porodicama koje su izgubile voljene i medicinskim radnicima koji se bore za njih.

Iznad svega, odgovornost imaju nadležni nosioci borbe sa Kovidom 19, koji su, ne samo zakazali, već su drskim nemarom zarad promocije njihovih vrijednosti i politikantstva, udruženih sa diletantizmom, postali direktni krivci.

A maslina? U hrišćanstvu je simbol božje brige za ljude i spominje se u Bibliji više od hiljadu puta.

Možda je vjernik Krivokapić sa tim saznanjem bacio lopatu zemlje juče ispred manastira, zaboravljajući da je njegova obaveza, a ne božja, da brine o narodu čiji je premijer.

A narod treba podučiti da je maslina smatrana i simbolom snage, pa je junaku Herkulesu u ruke data toljaga od maslinovog drveta, a Odiseju kolac od masline kojim je oslijepio Kiklopa.

Neka naš “kolac” i naša “toljaga” bude riječ, istina i svako legalno sredstvo kojim ćemo tražiti odgovornost za smrt naših srodnika, komšija i prijatelja, isto kao i pravo na poštovanje i dostojanstvo svih u Crnoj Gori.

K.V.