Mandićevo “kosovaranje” zbog nedolaska kod Vožda

Piše: Neven Mitrović

Nekada neprikosnoveni prvi profesionalni Srbin Crne Gore, predsjednik Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić zloupotrijebio je godišnjicu prijema Crne Gore u Ujedinjene nacije (UN) da pošalje poruku unutrašnjem biračkom tijelu koje je ozbiljno uzdrmano proteklih mjeseci.

Razapet između partijske ideologije, lojalnosti srpskom autokrati Aleksandru Vučiću, evropske i NATO agende i formalne pozicije drugog čovjeka države – Mandić pokušava da balansira i sačuva moć pred vrlo izazovne državne i lokalne izbore.

Onamo đe je najjači – a to su Pljevlja i Nikšić, otvoreno mu se suprostavljaju velikosrpski lojalisti Dario Vraneš i Marko Kovačević. U Podgorici je pao njegov prvi adut za izbore – Jelena Borovinić Bojović, a provlačenje po blatu kroz koje je prošla zahvaljujući Milanu Kneževiću je trajno eliminisalo kao politički ozbiljnog kandidata.

Marko Kovačević i Dario Vraneš predstavljaju tvrdolinijašku struju kojoj se ne dopada način na koji se Mandić distancirao od srpstva

Gubljenje uticaja na primorju, uz kastrofalne rezultate u Beranama i Mojkovcu jasno pokazuje da će NSD biti u problem da napravi iole ozbiljan okvir za uzimanje 10 odsto na predstojećim izborima.

S jedne strane su zaključani od Milana Kneževića, DNP, Vladislava Dajkovića i sličnih Vučićevih igrača koji će sve svoje resurse staviti na raspolaganje upravo toj strukturi. S druge strane se pojavljuju anti-Vučićevi Srbi lojalni državi u liku Nikole Jovanovića koji ga je izbacio iz vlasti u najbogatijoj crnogorskoj opštini.

Vlast i Vlada će sve više biti pod kontrolom Milojka Spajića, a njegovi ministri poput Slavena Radunovića i Simonide Kordić više za zakrivanje nego za zorenje.

Kad na sve to dodate i njegove zagrljaje sa Martom Kos i NATO funckionerima, onda je jasno da prosječni Srbin u Mandiću više ne vidi lidera srpskog naroda u Crnoj Gori. Njegovo koketiranje sa Nikom Đeljošajem i Nikolom Camajem mu nije donijelo ni jedan albanski glas, a sve češće izaziva sumnju Crnogoraca i Srba lojalnih državi u stvarne namjere te osovine.

Svakome je jasno zazvučala prijetnja Camaja o Crnoj Gori “koja je Cetinje i 10 sela okolo”, jer ni Podgorica ni Nikšić ni Berane ni Kotor nijesu “sela”, a tamo baš ne bi pristali da ih podijele kao kusur poslije obimnog obroka stranih sila.

Zbog toga je za Mandića bilo presudno da pošalje poruku oko Kosova, ali iz Crne Gore, a ne sa centralnog skupa u Beogradu. Jer ne može se pod ruku sa evropskim komesarima i NATO generalima, a poslije toga biti u ljubavi sa Acom Vučićem.

Zato je Mandić našao srednje rješenje. Da ko”KOSovari” iz Podgorice. Koliko će mu to poena donijeti – ostaje pitanje. Ali svakako na njegovom mjestu se niko ne bi radovao narednim izborima, kao što neki samozvani strani analitičari uporno tvrde.