SERGEJ LAVROV: Ko je, zapravo, “gospodin Njet”

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nakon 16 godina ponovno je bio u Hrvatskoj.

Činjenica da jedan ministar vanjskih poslova u naše doba drži tu poziciju 16 godina sama po sebi govori o tome da Lavrov nije neki bezbojni činovnik ili karijerni političar koji je na ministarsku poziciju došao zahvaljujući nekakvom koalicionom dogovoru, već prekaljeni i iskusni diplomata, čovjek od najvećeg povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Skandal u Sarajevu

To se vidjelo i proteklih par dana u njegovoj mini-turneji po regiji. Lavrov je prvo doputovao u dvodnevnu posjetu BiH, gdje se u Istočnom Sarajevu sastao s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, koji je tamo doveo i zvaničnike iz tijela vlasti Republike Srpske. Nakon tog susreta Lavrov je novinarima kazao da je RS dobar i blizak partner Rusije, koja ujedno želi stabilnost BiH, te da unutrašnji dijalog kojim bi ta zemlja riješila svoje probleme nema alternativu.

Nakon toga su članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić odbili da se sastanu s ruskim ministrom vanjskih poslova, uz objašnjenje da je pokazao nepoštivanje BiH kao države.

I onda otputovao za Beograd, gdje je dočekan kao polubožanstvo, da bi potom stigao u Zagreb.

Ko je, zapravo, ovaj međunarodno poznati diplomata, pripadnik stare garde koja je stasala za vrijeme Hladnog rata i koji se snašao i u novim okolnostima u Rusiji nakon raspada SSSR-a?

Od 1972. u sovjetskoj odnosno ruskoj diplomaciji

Sergej Viktorovič Lavrov rođen je u Moskvi 21. marta 1950. Studirao je međunarodne odnose na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose i diplomirao 1972. godine. Tokom studija je naučio sinhala, službeni jezik Šri Lanke, pa i divehi, službeni jezik Maldiva, a kasnije i engleski i francuski.

Nakon studija brzo je ušao u sovjetsku diplomatiju, pa mu je prvi zadatak bio baš na Šri Lanki, na kojoj je stekao i diplomatsku poziciju atašea. 1976. se vratio u Moskvu te radio u Odjelu za međunarodne ekonomske odnose SSSR-a ministarstva vanjskih poslova. 1981. odlazi za savjetnika pri misiji SSSR-a u UN-u, a u Rusiju se vratio 1988. i dobio mjesto zamjenika šefa Odjela za međunarodne ekonomske odnose.

Svjetski poznat postao kao ruski ambasador u UN-u

Postojani uspon Sergeja Lavrova u ruskoj diplomatiji nastavljen je i nakon raspada SSSR-a, pa je 1992. imenovan za zamjenika ministra vanjskih poslova, a 1994. godine postao je ruski ambasador u UN-u. Tu ga je svjetska javnost prvi put primijetila, a naročito se istakao tokom priprema američke invazije na Irak u izvedbi administracije Džordža Buša, čemu se Rusija protivila.

Lavrov je svoje vrijeme pod reflektorima svjetske javnosti znao dobro iskoristiti pa je 2004. bio i jedini logičan izbor za vanjskog ministra Rusije. Mediji pišu da je Lavrov bio izbor ruskog predsjednika Vladimira Putina, s kojima uspješno i harmonično sarađuje već 16 godina, što se za mnoge druge Putinove ljude više i ne može reći.

Lavrov nije dio Putinovog najbližeg kruga

Dobro upućeni analitičari u odnose na vrhu ruske vlasti Lavrova opisuju kao “čvrstog, pouzdanog i vrlo sofisticiranog pregovarača”, ali i napominju da on kao ministar vanjskih poslova prvenstveno funkcioniše kao avatar Putinovih stavova i ideja te da sam nije bitno uticao na odluke o ruskoj vanjskopolitičkoj strategiji, već je samo predstavlja i sprovodi. No to što Lavrov nije dio Putinova najbližeg kruga suradnika, vjerojatno mu je i pomoglo da preživi.

Uvijek je lojalno zastupao Putinovu vanjsku politiku, bila riječ o ratu i Siriji, aneksiji Krima ili zaustavljanju sukoba na Nagorno Karabahu. Da ga Putin cijeni pokazao je time što ga je posebnom predsjedničkom uredbom ‚ponovno imenovao za inoministra, s obzirom na to da je 70-godišnji Lavrov po sili zakona trebalo da ide u penziju.

Zbog tvrdih stavova, a koji su zapravo stavovi Kremlja, dobio je nadimak Gospodin Njet.

Lavrov je pak uvijek naglašavao da je za dobrog diplomatu važna erudicija I poznavanje istorije, ali i posvećenost vlastitoj domovini. Što se tiče njegove famozne sposobnosti pregovaranja, Lavrov je izjavio da je u pregovorima ključno razumjeti psihologiju suprotne strane. Još jedna Lavrovljeva karakteristika je i da u javnosti nikada ne govori o svom privatnom životu, kao i da ne podnosi ultimatume.

Smisao za humor

Za razliku od većine ruskih diplomata, Lavrov je poznat i po svojim ironičnim komentarima i odgovorima na provokativna novinarska pitanja.

Kada su ga, npr, novinari 2018. u Južnoafričkoj Republici pitali o tome želi li Rusija podstći emigraciju i privući sebi južnoafričke bijele farmere, odgovorio je: “Ne, trenutno smo previše zauzeti petljanjem u katalonske izbore.” Kada je pak prošle godine u Parizu upitan o nadolazećim američkim predsjedničkim izborima, lakonski je komentirao: “Riješit ćemo taj problem, bez brige.”

Tu je i njegova reakcija u Vašingtonu 2017, koji je posjetio baš u vrijeme kada je predsjednik Donald Tramp otpustio direktora FBI-ja Džejmsa Komija zbog FBI-jeve istrage o ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore. Stojeći uz svog američkog kolegu Reksa Tilersona, Lavrova su novinari upitali baca li sjenu na odnose Rusije i SAD-a otkaz Džejmsa Komija.To je bila jedna od najvažnijih svjetskih vijesti tih dana, no Lavrov je samo odgovorio: “Zar je otpušten? Šalite se!” Nakon toga se okrenuo i otišao.

Viitalni Lavrov za sad ne pokazuje interes za odlazak sa svjetske scene.